Jesu li ljudi zaista bili na Mjesecu?
Pitanje iz naslova ujedno je i jedna od najraširenijih teorija zavjere, kao i to da Vlada SAD-a dugi niz godina zna za izvanzemaljce, da napadi 11. rujna imaju drugi uzrok/posljedice/organizatore/sve od navedenog, upitni nestanci zrakoplova, postojanje lijeka protiv raka koji farmaceutska industrija drži u tajnosti, povezanost cjepiva s autizmom itd. Svi znaju za teorije zavjere, nekima su zanimljive na razini informacije, neki u određene i vjeruju, neki čvrsto vjeruju da su našli zajedničke poveznice za više različitih teorija zavjere. Kako do navedenog dolazi i otkud razlike među pojedincima?
Britanski psiholog Rob Brotherton smatra da teorije zavjere nastaju kada ljudi, uslijed pomanjkanja transparentnih objašnjenja, potraže alternativni odgovor. Za neuobičajene smo događaje skloniji vjerovati da su se dogodili zbog neke namjere i da su na neki način bili planirani, a ne da je riječ o nesreći ili slučajnoj posljedici. Jedno ispitivanje pokazalo je da svaki drugi Amerikanac vjeruje u barem jednu teoriju urote i da je, konkretnije, svaki treći Amerikanac vjerovao da je Busheva vlada bila odgovorna za napad 11. rujna i da im je cilj bio pronalaženje izlike za napad na Irak.
Ima i onih koji tvrde da teorije zavjere bistre um, tj. čine čovjeka mentalno zdravijim.
Istraživanja koja su se bavila pojedincima koji vjeruju u teorije zavjere, iako ih nema mnogo, pokazala su da im je jedna stvar zajednička – osjećaj nedostatka kontrole nad vlastitim životom. U takvim slučajevima ljudi povezuju situacije koje ih okružuju kako bi došli do nekog objašnjenja, no na način koji nema veze s stvarnošću. Često se dogodi da prividno postoji povezanost između nekih situacija, no to zapravo nije tako i riječ je o slučajnosti. Recimo, postoji značajna povezanost između broja razvoda u Mainu i konzumaciji margarina po stanovniku. Većini je jasno na prvi pogled da te dvije stvari zapravo nemaju veze jedna s drugom. No, teoretičari zavjere mogli bi zaključiti da postoji elitni lobi odvjetnika koji organizira stavljanje određene tvari u margarin koja ljude čini nepodobnima za partnere i tako zarađuje milijunske iznose na razvodima. Naravno, tim primjerom banaliziram stvari, ali zasigurno razumijete što pokušavam reći. Također, pokazalo se da osobe koje vjeruju u teorije zavjere imaju manjak povjerenja u ljude i snažniji osjećaj da stvari, općenito gledajući, idu na gore. No, treba napomenuti da su to korelacijski, a ne uzorčno-posljednični nalazi (drugi razredi se zasigurno sjećaju tog gradiva iz psihologije).
Neki autori smatraju da postoji još jedan aspekt teorija zavjere – ako vjerujemo da je neka zla, moćna i nama nedostupna organizacija odgovorna za problematičnu situaciju, sebe na taj način zapravo oslobađamo odgovornosti. Jer, mi smo samo obični ljudi, nismo James Bond i ne možemo se boriti s elitnim tajnim postrojbama.
Sve u što je netko posumnjao jednim klikom putuje na drugi kraj svijeta, a ostaje zabilježeno u bespućima interneta zauvijek.
Teorije zavjera postoje dugi niz godina, no u novije doba popularnije su nego ikada. Kako to? Kao i u ostale aspekte života današnjice, i ovdje se uvukla tehnologija. Danas se vijesti i novosti s cijele kugle zemaljske mogu pratiti istovremeno kako se i događaju. Informacije su lako dostupne, a nisu provjerene. Sve to odmah možemo komentirati s drugim ljudima. Sve u što je netko posumnjao jednim klikom putuje na drugi kraj svijeta, a ostaje zabilježeno u bespućima interneta zauvijek. Zvuči kao plodno tlo za teorije zavjere, zar ne?
Za kraj još samo jedna napomena ili možda više buba u uho – teorije zavjere neka ostanu teorije zavjere, ali istovremeno to ne znači da ne trebamo propitivati stvari koje se događaju oko nas. Nemojte slijepo vjerovati svemu što čujete, u svim situacijama koje smatrate nedovoljno transparentnima uključite zdrav razum i logičko zaključivanje.
A ako mislite da čovjek još nije bio na Mjesecu, pokušajte vi biti prvi, to bi bila izvrsna profilna fotografija za Facebook! 🙂
Jasmina Šandor, mag. psych.