Da je Zagorka Engleskinja, čitao bi ju cijeli svijet
U suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom „Fran Galović“ ugostili smo profesoricu Miroslavu Vučić, urednicu u Školskoj knjizi, koja je gimnazijalcima i ostalim srednjoškolcima govorila o Mariji Jurić Zagorki. Nakon predavanja koje se učenika snažno dojmilo pitali smo profesoricu Vučić otkuda takva ljubav prema Zagorki, toj prezrenoj a toliko čitanoj spisateljici. Evo što smo saznali
Govorili ste o Zagorki vrlo sugestivno. Što Vam Marija Jurić Zagorka znači u životu?
Mariju Jurić Zagorku čitam 37 godina i zahvaljujući romanima Marije Jurić Zagorke, zaljubila sam se u pisanje i postala profesionalni čitatelj, odnosno urednica. Studirala sam književnost, a Zagorka mi je otkrila mnoge autore, otkrila mi je puno iz hrvatske povijesti, ono što nisam znala i ono što nisam mogla naučiti u vremenima dok sam išla u školu i studirala i zapravo mi je Zagorka puno toga dala.
Zašto ste odabrali Mariju Jurić Zagorku kao temu predavanja?
To je kao da me pitate zašto sam se zaljubila u svog muža. Naprosto sam se zaljubila. Njezino prozno pismo najviše mi odgovara. Dakle, to su povijesni romani s vrlo snažnom ljubavnom pričom kojima je u središtu svake radnje žena, jedna hrabra, mlada žena koja vuče konce svih mogućih spletki koje se događaju i ona to rješava i gradi karijeru. Ja volim junakinje, volim heroine, volim te snažne žene u umjetnosti, snažne žene u književnosti i snažne žene u životu i vjerojatno me je to privuklo Zagorkinim pričama.
Na koji način se Marija Jurić Zagorka izborila za prava žena?
Borila se prije svega za sebe jer njezini su je roditelji nasilno udali u Mađarsku za jednog mađarona, no ona to zbilja nije mogla podnijeti i pobjegla je iz Mađarske, pobjegla je iz tog braka i došla u Zagreb. Kako ništa drugo nije mogla raditi jer se nije mogla zaposliti, htjela je biti novinarka i zahvaljujući svome poznanstvu s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, zaposlila se u Obzoru kao novinarka, kao žena reporter, dakle borila se najprije za sebe, ali onda i za sve nas da možemo biti novinarke, da možemo pisati. Borila se da se žene mogu obrazovati i da mogu raditi i zarađivati isto onoliko koliko muškarci zarađuju na tom radnom mjestu. Prema tome, napravila je za nas jako puno.
Ima li još pisaca koji pišu ili koji su pisali kao Marija Jurić Zagorka?
Ima jako puno pisaca. Na primjer Katedralis koji nije toliko poznat današnjoj javnosti zbog toga što nije tako dobar pisac kao Zagorka, ali pisao je na vrlo sličan način, zatim Janko Matko slijedi istu tu liniju hrvatsko-povijesnog romana, međutim Zagorka je najuspješnija od njih.
Što mislite o lektirnim djelima? Treba li uvesti više hrvatskih pisaca?
Popis lektire svakako treba sadržavati djela svjetske književnosti jer kultura koja gleda samo u vlastito dvorište nije zdrava kultura, ali nije zdrava ni kultura koja gleda samo preko vlastitoga dvorišta, a vlastito dvorište ju ne zanima. To nas je još Goethe naučio. Dakle, ja sam za jednu ravnotežu između hrvatske nacionalne baštine i hrvatske knjiženosti i svjetske književnosti, ali mi je puno važnije što čini taj lektirni popis koji se treba pročitati. Ja bih voljela da generacija današnjih osnovnoškolaca ili gimnazijalaca postanu čuvari hrvatske tradicijske kulture i čuvari hrvatske književnosti za one koji će doći nakon nas jer su naši predci i naši roditelji, bake i djedovi sačuvali tu tradiciju i tu istu književnost za nas jer inače danas ne bismo mogli razgovarati ni o lektiri ni o Zagorki. Ravnoteža u novopredloženom popisu cjelovite lektire između hrvatske i svjetske književnosti nije postignuta, i to na štetu hrvatske književnosti jer je svega 70 djela iz hrvatske književnosti, a 220 (230) djela iz svjetske književnost pa je hrvatskoj književnosti upravo dana pljuska.
Kultura koja gleda samo u vlastito dvorište nije zdrava kultura, ali nije zdrava ni kultura koja gleda samo preko vlastitoga dvorišta, a vlastito dvorište ju ne zanima.
Razgovor vodile: Edita Jurenec i Karla Medenjak, 3. c