U sklopu Erasmus+ projekta CEMLO učenici su napravili intervju s profesorom Kanisekom, stručnjakom za planine i planinarenje, biologom i zaljubljenikom u prirodu.
1.Što bi istaknuli kao glavne karakteristike flore i faune područja Bilogore i Kalnika, a što bi mogli istaknuti kao specifičnost?
Oba dva područja pokrivena su biljnim plaštom bjelogoričnih šuma, ponajviše hrasta lužnjaka, graba i bukve. Fauna je kompleksna, uključujući više vrsta kukaca, ptica, divljači i vodozemaca poput pjegavog daždevnjaka. Nekako bih rekao da je flora Kalnika posebna po alpskom jaglacu, zaštićenom reliktu koje se smjestio na našim krajevima nakon prošlog ledenog doba. Bilogora je, s druge strane, posebna po svojim ogromnim bukovim šumama koje služe kao osnova cijelog tamošnjeg ekosustava. Zbog velike biomase bukva, omogućena je veća biomasa ostalih organizama, kao npr. jelenaka i strizibuba, dva kukca koji su zbog svoje veličine trenutačno ugroženi, no kod Bilogore nalaze dom u trulim srušenim bukvama. Te velike šume bukve služe i kao stanište mnogoj divljači, uključujući divlju mačku i kunu bjelicu.
2.Puno ste bili u kontaktu s ljudima koji žive u tim područjima? Kakvi su vaši dojmovi?
Ljudi na područjima Bilogore su mi posebno ostali u sjećanju. Moglo bi se reći da žive u nekom određenom skladu sa prirodom. Mnogi od njih se bave poljoprivredom na tradicionalan način koji ne šteti živom svijetu koji ih okružuje. Rijetko koriste pesticide, i sade više manjih polja različitih kultura. Umjesto da imaju jedno ogromno bolje kukuruze, oni imaju manja polja kukuruze, pšenice i krumpira. I onda naravno, bioraznolikost posađenih kultura dovodi do veće bioraznolikosti živog svijeta Bilogore. To je, recimo, omogućilo vraćanje dabrova na područje, i populacija im je sada znatno veća nego prije.
3.Je li Vam u sjećanju ostao neki običaj, tradicija, priča, zanimljivost?
Na Bilogori sam se upoznao sa pričama o vilinim kolima. Te stare tradicionalne priče objašnjavaju kako su krugovi u kojima gljive znaju rasti zapravo nastali radom vještica ili vila. Mještani su mi također objašnjavali kako se smatra da su neki izvori vode posvećeni određenim svetim osobama, te je zbog te svetosti voda ljekovita. Primjer toga bio bi izvor u Lepavini posvećen Blaženoj Djevici Mariji pored kojeg je napravljena kapelica.
4.Kakva je ekološka situacija navedenih područja u odnosu na druge krajeve RH, prijeti li neka veća opasnost?
Unatoč svemu što se trenutačno događa sa živim svijetom Zemlje, ekološka situacija na Kalniku i Bilogori je poprilično dobra. Oba dva područja su rijetko naseljena omogućujući veću i stabilniju populaciju živih bića, a još s time na Bilogori ima mnogo izvora pitke vode koji dobro dođu flori i fauni. No ipak, nekih problema ima. Recimo, invazivne vrste poput ambrozije narušavaju ekosustav kada se tako lagano i brzo šire. Kod strizibuba situacija je malo komplicira. Tehnički ih možemo nazvati invazivnim vrstama, kada su na Bilogoru došle prije nekoliko stotina godina, no s vremenom su se uspjele jednim dijelom integrirati u ekosustav, no ipak, kada im populacija sezonsko naraste, mogu napraviti veliku štetu bukvama. Još jedan problem koji je prisutan u cijelom našem kraju, uključujući i Bilogoru i Kalnik, je šteta koju divljač vrši na polja sa posađenim kulturama. Ovdje spadaju i dabrovi, čija je populacija mogla tako narasti zbog tih polja, a ako su jedne noći posebno gladni za npr. kukuruz, jednoj osobi mogu napraviti štetu oko 25 tisuća.
5.Što bi istaknuli kao potencijale tog područja u kontekstu održivog razvoja?
Najveći potencijal Kalnika i Bilogore je definitivno u turizmu, posebice u onom planinarskom i izvođačkom. Područja imaju puno, puno potencijala, jedino se on još nije ni blizu potpuno iskoristio. Iako na Bilogori ima toliko izvora vode, jako malo ljudi zna gdje se oni točno nalaze, što je prava šteta. Kada bi se znakovima označili mjesta tih izvora, biciklisti bi si mogli napraviti rutu Bilogorom gdje se svakih deset kilometara mogu osvježiti na izvoru. Ili bi se recimo moglo napraviti nešto slično šetnjom nad krošnjama u Sloveniji, gdje bi turisti mogli na drvenim platformama mogli šetati iznad drveća i razgledavati kraj iz druge perspektive. Mogućnosti je stvarno beskonačno.
6.Na što bi trebali pripaziti kad odlazimo u istraživanje Bilogore i Kalnika?
Prostori Bilogore i Kalnika stvarno nisu opasni. Vjerujem da je svatko čuo kako na Kalniku ima puno opasnih poskoka, a ipak unatoč tomu u cijelom svom životu sam ih uočio samo dva. No vrlo važna je jedna stvar, a to je ponašati se prema prirodi s poštovanjem. Ako ste dobri prema prirodi, priroda će biti dobra prema vama. Držite se podalje od mladunčadi divljih svinja, berite malo plodova tako da ih ima dovoljno za životinje i slično – bonton šume. Također, pripazite ako nešto želite pojesti. Primjer moguće opasnosti bila bi đurđica koja je otrovna za ljude, a jako sliči jestivom i ukusnom medvjeđom luku. Isto vrijedi i za mnoge vrsta jestivih i otrovnih gljiva.
7.Što bi poručili svima koji još nisu posjetili navedena područja?
Područja Bilogore i Kalnika su stvarno posebna i nevjerojatno zanimljiva. Ovako se sa vrha glave mogu sjetiti nekoliko interesantnih i zabavnih mjesta. Planinarski vrh na Aninom vrhu, nazvan po ženi koja je kuću dala zadruzi planinara. Stankov vrh, najviši vrh Bilogore. Sedam zuba na Kalniku, jezero Čebraji, geotermalni izvori u Trnovec Sokolovački, Dugačko brdo poznato po svojoj čistoj bukovoj šumi; i još mnogo. Zanimljivih mjesta i stvari ima puno. Planinarskih putova i biciklističkih staza, sve što si osoba može zaželjeti. A najbolja stvar, toliko toga je još moguće sa Bilogorom i Kalnikom da stvari mogu postajati zanimljivije i zabavnije.
Intervju vodio Luka Kiš.