Intervju s veziljom

Znate li što je bio jedan od glavnih izvora zarade za žene na selu prije šezdeset godina? Vez! Žene su svaki slobodni trenutak, a posebno zimi, utrošile u vezenje raznih uporabnih i ukrasnih predmeta. Djevojke su obavezno trebale imati miraz koji se sastojao od vezenih predmeta (posteljina, stoljnjaci, donje rublje,…). Njihovo bogatstvo mjerilo se količinom miraza i umješnosti izrade veza. Danas, malo koja djevojka zna vesti, a žene nemaju toliko slobodnog vremena da se posvete toj posebnoj vrsti umjetnosti. Podravina se može pohvaliti s dva zaštićena veza – ivanečki vez i peteranski vez – file. Posjetio sam Ankicu Maltarić, ženu iz Peteranca kako bih je pitao o fileu i vezenju.

Pročitajte o čemu smo razgovarali:

Dobar dan, gospođo Maltarić!

Molim vas ispričajte mi o vašim počecima vezenja!

  • Prvim koracima u vezenju poučila me moja baka, a onda učiteljica u školi. Nekad je bilo normalno da djevojčice vezu.

Koje tehnike veza poznajete?

  • Kako je u Peterancu svaka žena znala šlingati tako sam i ja naučila šlingati. Kasnije sam naučila i file.

Objasnite nam te tehnike i gdje se vez koristio.

  • Šlinganje je vezenje bijelim koncem po bijelom platnu. Rade se rupice koje se opšivavaju. Najčešći motivi su cvijeće, listovi, grančice, točkice i zavijuci (ukrasni elementi). Šlinganje je karakteristično za sjeverni dio Hrvatske, a vjerojatno su najpoznatije slavonske šlingane nošnje. Peteranke su nosile šlingane podsuknje i oplećke (odjevni dio koji se nosio ispod bluze, zamjena za potkošulju). Prema količini šlinge znalo se koja je djevojka bolja šlingerica.

Izrada veza je bila pravo malo natjecanje. To se osjeća čak i danas u nekim prigodama. Posebno to vrijedi kod nošenja jela na posvetu na uskrsno jutro. Peteranke su pokrivale košare s jelom s ropcima. Šlinganim ili filejskim ubrusima kojima su isto tako pokazivale koliko su vješte vezilje. Najcjenjeniji su bili filejski ubrusi odnosno ropci, kako ih mi u Peterancu zovemo. File je vrlo cijenjena tehnika veza. Jako malo žena ga je znalo izrađivati. Kod tog veza potrebno je izvući niti platna i napraviti mrežu koja se tada ispunjavala koncem. Niti su bile vrlo sitne, jer su nekad platna bila kvalitetnija od današnjih. Vezilje su trebale dobar vid za file.

Čuo sam da se dobro zarađivalo na vezu. 😊

  • Bilo je nekoliko izvrsnih vezilja koje su vezle i prodavale svoje radove. Posebno je bio skup file. Vezilje su prehranjivale svoje obitelji zaradom.

Radi li se danas file?

  • Udruga žena, čija sam i ja članica, pokrenula je prije par godina zaštitu umijeća izrade filea. Postigle smo da file dođe na popis nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i zbog toga smo vrlo sretne. U sklopu tog projekta održavale smo radionice koje je držala tvoja baka (o. a. Katica Erdec), majstorica u fileu i pokretač cijelog projekta. Naučila nas je fileu na brojnim radionicama, a osim za članice držala je radionice na Zimskoj školi folklora, u Muzeju grada Koprivnice, za osnovnoškolce i umirovljenike. Ima nas mnogo koje smo naučile tehniku i volimo izrađivati predmete ukrašene fileom.

Gdje se može vidjeti file?

  • Crkva sv. Petra i Pavla u Peterancu vrlo često je ukrašena fileom, peteranske kuće su ukrašene fileom, a mi (o. a. Udruga žena Peteranec i KUD “Fran Galović” Peteranec) često organiziramo izložbe o fileu te plešemo u nošnjama ukrašenim fileom. Izdano je i nekoliko publikacija o fileu. Partneri u tome su nam Vesna Peršić Kovač, kustos Muzeja grada Koprivnice i Muzej grada Koprivnice.

Gospođo Maltarić, hvala vam za intervju.

Intervju vođen u sklopu aktivnosti erasmus+ MA(R)TH projekta.

Andrija Njerš, 4.g

 

Ivanečki vez

Ivanečki vez izvorno dolazi iz Koprivničkog Ivanca. Briga o izradi i ukrašavanju odjeće bila je isključivo zadatak žena koje su ovim umijećem počinjale ovladavati već u dječjoj dobi. Temeljno pravilo kod izrade ivanečkog veza je da se ne koriste nacrti i sheme. Vezom se prikazuju motivi inspirirani neiscrpnimm bogatstvom boja i oblika seoskog prirodnog okruženja, pri čemu je važan osobni pristup i maštovitost vezilje.

Izvorni vez Koprivničkog Ivanca njeguju se sve do danas zahvaljujući bogatoj folklornoj tradiciji koja se odražava kroz djelovanje Društva izvornog folklora Koprivnički Ivanec i iznad svega kroz stvaralaštvo i ljubav župljanki Koprivničkog Ivanca, koje svoju izvornu nošnju i vez te umijeće njegove originalne izrade prenose s pokoljenja na pokoljenje.  Od sredine 90-tih godina 20. stoljeća ivanečki vez počinje se koristiti i na upotrebnim i odjevnim predmetima sa svojstvom suvenira.

Zahvaljujući  izuzetnoj ljepoti i vrijednosti izvornog veza Koprivničkog Ivanca i trudu mladih na učenju izvornog vezenja, Ministarstvo kulture uvrstilo je 2011.g. umijeće izrade ivanečkog veza u registar zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobra Republike Hrvatske.

Istraživanje o ivanečkom vezu provedeno je u sklopu erasmus+ projekta MA(R)TH.

Barbara Džendžo, 2.c

Komentari