KAKO VATRU VOLJETI, A IPAK JE MRZITI?
U ovom poučnom razgovoru saznat ćemo promišljanja glavnoga lika iz romana Fahrenheit 451 Raya Bradburyja. Upoznat ćete se s glavnim likom, njegovim postupcima te ostalim likovima koji su, na neki način, povezani s njime.
POSAO
Sviđa li Vam se posao vatrogasca?
Posao vatrogasca isprva mi se svidio jer sam osjećao kao da imam neku moć u svojim rukama.
Kako ste se uopće odlučili postati vatrogasac?
Iskreno, nisam imao priliku razmisliti i izabrati što želim biti i raditi. Moj otac i djed bili su također vatrogasci, a ja sam nastavio njihov put i snove.
Na Vašem poslu snašle su vas nedaće koje su Vaše razmišljanje potpuno promijenile. Kako ste se osjećali kada je žena na verandi kresnula šibicom po ogradi?
Čudno. U svima nama pojavio se neki poriv da što prije odemo. Čak i na putu do vatrogasne stanice nitko nije progovorio.
Zašto Vas je i danima poslije u mislima proganjala starica i njene knjige koje su spaljene?
Nisam posve siguran. Možda je to bilo zbog knjige koju sam uzeo ili me počela peći savjest kako je ta žena zapravo žrtvovala svoj život radi knjiga.
Jeste li do tada shvaćali posebnost knjiga?
Ne, nisam shvaćao koliku knjiga ima ulogu u ljudskom životu, bilo u ulozi utjehe ili jednostavne razonode.
TEŠKI TRENUTCI
Koje su Vam misli prošle glavom kada Vam je vaša žena Mildred rekla da je Clarrise mrtva?
Pomislio sam da je to nemoguće i da se sigurno zabunila.
Što Vam je Clarrise značila?
Iako je sama za sebe govorila da je luda i govorila mnoge besmislene i čudne stvari te stalno spominjala svojega ujaka, bila je zapravo ugodno društvo u tim kratkim šetnjama.
Što ste pomislili znajući da je Biblija koju ste posjedovali vjerojatno jedan jedini primjerak?
Htio sam što prije napraviti duplikat knjige jer sam shvatio koliku ta knjiga zapravo ima vrijednost i koliko je važna za čovječanstvo.
U misli su Vam dolazile riječi kapetana Beattyja: ,,Nježno, poput latica cvijeta. Zapališ prvu stranicu, zapališ drugu. Svaka postane crni leptir. (…) Zapališ treću drugom stranicom, i tako redom, lančano, poglavlje za poglavljem, sve te bljezgarije od riječi, sva lažna obećanja, sve te zastarjele spoznaje i filozofije.”
Jeste li u tom trenutku razmišljali da jednostavno zapalite knjigu i ne napravite duplikat?
Nipošto. Odjednom, kao da sam shvatio kako to nisu bljezgarije od riječi i neka posebna filozofija, već trud i godine pisanja i sastavljanja neke smislene cjeline pojedinoga pisca.
Je li Vam gospodin Faber u tim trenutcima nekako pomogao i pružio utjehu?
Mogao bih reći da je. U tim trenucima bio sam zapravo sam. Žena mi umire, jedan prijatelj već je bio mrtav, a osoba koja je imala osobine mojega potencijalnog prijatelja, bila je spaljena prije 24 sata.
Zašto ste onako poludjeli pred gospođom Phelps i gospođom Bowles?
Osjećao sam neku nepravdu. Na uho mi je gospodin Faber govorio da ne činim ništa ludo i nepromišljeno, ali moj mozak u tom trenutku postupao je kao da ne razmišlja. Gospođe su se u svojim razgovorima previše zanijele, što me stvarno zasmetalo. Iako sam izvadio knjigu pred njima i pročitao im djelić poezije, u tom trenu nisam se brinuo apsolutno ni za što.
Kako ste se osjećali paleći svoju kuću i knjige koje ste sakrivali posvuda?
Isprva loše, a zatim me obuzela neka ljutnja i opet ona neka požuda za vatrom. Mislio sam da je u tom trenutku vatra najbolje rješenje za sve.
Vaša žena i njene prijateljice signalizirale su uzbunu. Koji ste stav prema njima imali u tom trenu?
Znao sam da će me žena, bolje reći strankinja koja je živjela sa mnom, već sutra zaboraviti. To sam očekivao od gospođe Phelps i Bowles, ali nisam mario. Osjetio sam da je Mehanički Pas svejedno bio ispred ulaznih vrata moje kuće i da je čuo kada sam čitao poeziju ispred gospođa i svoje žene.
NEZADOVOLJSTVO POSLOM
Odlučili ste napustiti posao vatrogasca. Rekli ste da se to već odavno spremalo. Kako to?
Odavno sam to osjećao. Radio sam jedno, a osjećao nešto drugo. Gomilalo se u meni i nakraju više nisam mogao izdržati te sam doslovno puknuo.
I za kraj, kako je vatru isprva moguće voljeti, a zatim je zamrziti?
U nekim životnim trenucima čini se da je vatra najbolje rješenje. Sve jednostavno izgori i ode u zaborav. Od vatre u nekom trenutku postane mučno. Na kraju svega, vatra te ne može ispuniti kao neka kvalitetno pročitana i napisana knjiga.
Gospodine Montag, hvala Vam na razgovoru!
ZAKLJUČAK INTERVJUA: SVE ŠTO ČINIMO U ŽIVOTU IMA POSLJEDICE KAO I VATRA, A KNJIGA UVIJEK MOŽE POMOĆI. PONEKAD, ONI U KOJE IMAMO NAJVIŠE POVJERENJA, IZNEVJERE NAŠA OČEKIVANJA.
Intervju napisala: Tea Salajec, 1.G
Izvor: Ray Bradbury, Fahrenheit 451 (knjiga)