Zlatna Adele, Gustav Klimti
Zlatna Adele, Gustav Klimti

Nedavno sam na TV-u gledao odličan film „Žena u zlatu“ koji govori o povratku ove divne slike zakonitim vlasnicima i to me potaklo da napišem kratki esej o tom djelu.

Gustav Klimt je poznati bečki slikar koji slika u stilu impresionizma i simolizma. Stvara krajem 19. i početkom 20. stoljeća što je zlatno doba Beča koji napreduje u svim pogledima, industrijski, tehnološki, znanstveno i umjetnički  Iako je slikao pejzaže, najpoznatiji je po portretima lijepih i bogatih žena. No često su mu radove prozivali provokativnima i pretjerano erotičnima. Bogati židovski industrijalac, Ferdinand Bloh 1903. naručio je od Gustava Klimta portret svoje mlade supruge Adele Bloch-Bauer. Portret je umjetnik završio 1907. godine te su otada pa sve do oduzimanja kolekcije obitelji Bloch od strane nacista, njezina 2 portreta krasila su njihov stan u centru Beča. Portret je veličanstven, napravljen u zlatu i od zlata, od zlatnih i srebrnih listića i prikazuju ne samo materijalno bogatstvo žene već i njenu važnost kao emancipirane žene, pomalo pobunjenice. Zlato efektno ističe ljepotu, ali i krhkost modela. Adele Bloch-Bauer je jedina žena koju je Klimt likao dvaput, premda postoje i oni koji zagovaraju teoriju da je ona model i 3. platnu, Judita.

Klimtove slike oduzete su obitelji i smještene u muzeju Belvedere gdje su i ostale idućih 50-ak godina. Od bogatstva obitelji nije ostalo ništa, a sve nedaće 1. i 2. svjetskog rata i  holokausta preživjela je samo jedna nećakinja pokojne Adele, Maria Altman koja je izbjegla u SAD i kao 80-godišnjakinja pokrenula spor protiv države Austrije. Kad joj je 2006. godine nakon dugotrajnog spora slika vraćena u vlasništvo, prodala je Neue Gallery na Mahhatanu gdje visi i danas za 135 milijuna dolara. Jedna je od rijetkih nasljednika koji su uspjeli vratiti svoje vlasništvo koje im je nasilno oduzeto i licemjerno prisvojeno kao nacionalno blago.

Ništa od toga nisu doživjeli, srećom ili nažalost, ni umjetnik ni njegov model. Adele je umrla u 44. godini 1925. od meningitisa, a Klimt 1918. u 55. godini od moždanog udara.

Što se tiče same slike na njoj se jasno vidi vertikalna kompozicija koja više naginje desnoj strani zbog lika Adele koja dominira slikom. Ona svojom pojavom u haljini neobična uzorka koji kao da teče s nje u slapovima zlata obuzima svakog promatrača. Njena blijeda koža je znak bogatijeg obiteljskog porijekla kao i dijamantna ogrlica oko njena vrata. Pogled joj je pomalo snen, a usne su joj tek blago otvorene i pomalo precrvene za uobičajenu boju usana te se na obrazima vidi blago crvenilo. Pozadina je nedefinirana te na jednom djelu izgleda kao da zapravo nema granice između njene haljine i pozadine koja je jednako toliko zlatna. Vidi se linija crno-bijelih kvadratića te nanos zelenkaste boje što bio moglo označavati pod, ali ne nužno. Ova slika je istovremeno i apstraktna i realna. Realnost se vidi u samom liku Adele, a apstraktnost u svemu ostalome. Ne mogu odrediti radi li se kolorističkoj perspketivi jer ovo nije klasičan primjer hladnijih boja u pozadini i toplih boja u prednjem planu, ali rekao bih da se ipak radi o tome.

Što se tiče mog osobnog mišljenje mogu samo reći da me Adele intrigira. Izgleda pristojno i drago, kao netko koga bih upoznao na koktel zabavi i dok bi se ja nespretno spoticao tamo, ona bi cvjetala okružena visokim društvom razgovarajući o filozofiji i umjetnosti o kojoj ja ne bih znao ni riječ. Izgleda smjelo no usto i pomalo koketno, drago i tajanstveno. Njena haljina iako ugrubo definira njeno tijelo pristaje joj savršeno, a pojedini plavi detalji haljine joj nekako skladno odgovaraju s očima. Blagi dekolte i otvorena gola ramena tada su uvelike imale posebno značenje, a njen skriveni vrat pod težinom dijamantne ogrlice nekako je još dulji i elegantniji kao što je i ona sama. Mogu je vidjeti kako se skladno kreće kroz gomilu nonšalantno balansirajući s čašom šamapnjca u ruci provlačeći se pokraj ljudi poput zlatno obojenog duha. Sigurna je u koraku no ne izgleda odrješito, kreće se pomalo lijeno, korak po korak poput kakve skladne ruske balerine.

Sve u svemu, sviđa mi se.

Noa Potnar, 1.f

Komentari