Zahvaljujući uspjehu Dubravke Težak na ovogodišnjem Goranovu proljeću, ona i Rebeka Crnoja – maturantice koprivničke gimnazije – provele su dva dana u Gorskome kotaru i sudjelovale u pjesničkoj radionici za mlade pjesnike
Pišu: Rebeka Crnoja i Dubravka Težak
U četvrtak, 23. svibnja iz školskog dvorišta krenule smo prema Gorskom kotaru. Nakon dva i pol sata vožnje stigle smo u Moravice, naselje od oko šesto stanovnika. Smjestile smo se u školski dom te otišle na ručak. Nakon ručka slijedile su radionice kreativnog pisanja koje su vodili književnik i pjesnik Miroslav Mićanović i urednik Branko Čegec, a sudjelovali su pjesnici nagrađeni na Goranovu proljeću te njihovi mentori i drugi radoznali učenici (čak i dvije desetogodišnjakinje kojima su pjesnici kasnije poklonili spomenare). Nakon uvodnog, motivacijskog čitanja pjesama, uslijedilo je predstavljanje svakog sudionika.
Konačno smo počeli pisati: voditelji su nam podijelili nasumično izvučene riječi iz već postojeće pjesme, a zadatak je bio da iz njih stvorimo vlastitu pjesmu. Nakon četrdesetak minuta svatko je pročitao svoju pjesmu i dobio stručne komentare književnika. Komentirali smo pjesme i objasnili značenja pojedinih motiva, forme itd. Vježba je uspješno obavljena jer je svaka pjesma bila dojmljiva i u potpunosti različita, što je bilo začuđujuće jer smo se svi koristili pretežno istim riječima. Rebekina i moja pjesma razlikuju se s obzirom na temu.
Rebeka Crnoja: Otići ću ili ostani
kad dođe prije procvjetalog ili smrznutog proljeća
izvikivati ću tvoje ime
kupit ću revolucije
kartu za granicu tvojeg srca
iziđi da te vidimo
moje oči i ja
iziđi zauvijek iz palače na sjevernoj strani
ususret bezvučnih valova što se žurno dižu možemo
svoje zadnje korake usmjeriti
i reći izgubljene sudbine
državnika mojih misli nitko ne zna
o pregaču ću zakucati pecivo
unatoč njegovim rukama
držati ćemo njegovu kosu
što je rečeno u Bukureštu?
umjesto vode i peciva
samo bočica pelina
a ti si na putu
i nećemo kod starog Albanca
ispreplesti proljeće
vani obrisanim putovima se krećeš
umjesto da ostaneš
u Bukurešt ideš
ja sam tamo već bila
dolje s njim
otići ću ili ostani
Dubravka Težak: Vrtimo se ukrug
Otići ću u Bukurešt
I kupit ću pecivo
Kod procvjetalog ili
Kod starog državnika
Žurno izvikivati: „Dolje s njim!“
I reći svoje zadnje proljeće
Unatoč njegovom smrznutom Albancu
Rukama obrisanima o pregaču
Palače se dižu
Nitko ne zna tvoje ime
U Bukureštu
A ti si na strani bezvučnih revolucija
Iziđi da te umjesto proljeća vidimo
Iznijet ćemo te i reći
Što je prije rečeno
Nakon večere prošetale smo i vidjele prekrasan krajolik, groblje i ribarske kućice uz rijeku Dobru. Sljedeći dan nakon doručka krenuli smo u Severin na Kupi gdje smo u OŠ „Ivan Goran Kovačić“ pročitali svoje pjesme, poslušali glazbeni broj i čuli kratku povijest manifestacije Goranova proljeća. Također smo posjetili i dvorac s prekrasnim pogledom na Kupu i granicu sa Slovenijom. U tom su se dvorcu do prije dvadesetak godina održavala druženja, maturalne večeri i druga događanja. U sklopu dvorca nalazi se kapelica sv. Florijana i perivoj koji je uredio član plemićke obitelji Vranyczany-Dobrinović. Nakon obilaska dvorca uputili smo se u galeriju u gradu Vrbovsko gdje smo pogledali slike Željka Delača te grbove vlasnika dvorca i nacrt dvorca. Ručali smo u Kamačniku gdje smo kušali svježu pastrvu i štrudlu s borovnicama.
I na kraju, kako bi naše iskustvo ostalo nezaboravno, dobile smo poklon: zbirke pjesama čiji se naslovi mogu vidjeti na fotografiji u prilogu.
Zahvaljujemo Gimnaziji „Fran Galović“ i organizatorima na ovom informativnom i ugodnom iskustvu!
