Piše: Tihana Klajzner, prof.
Da bismo doživjeli nešto drugačije, iskusili nesvakidašnje i stekli dojam kao da smo uplovili u neki paralelan svijet, ne moramo potegnuti čak do primjerice Južnoafričke Republike, Gvatemale ili Bangladeša. Dovoljno je tu i tamo otvoriti internetsku stranicu Skyscanner i shvatiti da Ryanair nudi povratne letove do Maroka već za 30 eura (a ponekad i manje)! A i sama je destinacija vrlo pogodna za putnike na budžetu.
Tako je otprilike počela naša avantura. Ne tako davno organizirala sam putovanje u Maroko zajedno sa školskom kolegicom Elenom Crnković. Zato nam je posebno drago da dvije bivše GFG-ovke imaju priliku nadahnuti trenutne generacije gimnazijalaca i ostale čitatelje na sličan pothvat. Spomenula sam da smo putovanje organizirale same! Tako je te ću vas nastojati uvjeriti da je to često najbolje moguće rješenje.
Na tržištu je bogata ponuda turističkih aranžmana s manje ili više pristupačnim cijenama. No, ako vam ponuda financijski i odgovara, ispunjava li program u potpunosti sve što želite od posjeta toj zemlji i možete li se uklopiti u neuravnoteženu grupnu dinamiku? Ako je odgovor ne, još jednom savjetujem da otvorite spomenuti Skyscanner. Sloboda izbora destinacije, kreiranja vlastitoga itinerara, kretanja na odredištu, spontanost i odabir društva nemaju cijenu. Ustvari imaju, i to često vrlo povoljniju od agencijske. Uz malo guglanja, prikupljanja informacija i savjeta može se kvalitetno provesti vlastita ideja, kao što ćete uz to još malo poraditi na vlastitim vještinama i uštedjeti koju kunu.
Mnogo je razloga za to da se slobodno vrijeme provede u putovanju. Da to bude upravo u Maroko, još ih je i više. Zemlja je to života punim plućima, šarenila boja, uzoraka, mirisa i okusa, oksimoronskih suprotnosti i prije svega srdačnih ljudi. Pročitala sam negdje dobar opis da je Maroko zapeo u nekom biblijskom vremenu. Zbilja je tako jer ondje kao da je vrijeme stalo ili barem kao takvo supostoji s tekovinama modernoga društva. Na marokanskome tlu dodiruju se islamska, afrička i mediteranska civilizacija, zašto je ta zemlja recimo izuzetak od ostalih strožijih muslimanskih zemalja i izrazito je otvorena turizmu. To je jedan potpuno drugačiji svijet koji funkcionira po svojim pravilima i čim prije zaboravite na uvriježene standarde i društvene konvencije u kojima smo odgojeni, bit će vam lakši život. Pritom ćete se prilično načuditi i dobro nasmijati kad dođete do određenih zaključaka da to jednostavno tako jest. Ovo su neki od naših:
- Koncept cijene ne postoji, već je ona dogovor. SVE se da spustiti pa i kad „srušite“ iznos za 70 % , bit ćete uvjereni da ste dobro prošli, a i trgovci će još uvijek zaraditi. Dakle u 90 % slučajeva cijena neće biti istaknuti pa to ulaženje u dogovore zna biti prilično naporno, a ako je istaknuta, uglavnom ne pregovaraju dalje.
- Trgovci su toliko vješti da će sve učiniti da vam prodaju. Ne morate još ni proći pored njihova štanda, a već će vam gurati nešto. Čim uspostavite kontakt očima, gotovo je. Ili će vikati za vama sve dok vas ne ispuste iz vida.
- Još su naporniji bookeri stolova u restoranima koji hodaju za vama s jelovnikom i nećete ih se riješiti ni kad vas vide da ste upravo izašli siti iz nekog drugog restorana.
- Jeftinije ćete proći ako popijete svježe cijeđeni džus na glavnim trgovima (oko 3 kn) umjesto da kupite flaširanu vodu iz trgovine.
- Jedva ćete se riješiti uličnih dilera što preprodaju ni manje ni više nego papirnate maramice Tempo.
- Prometna pravila ne postoje i pješački su prijelazi samo za dekoraciju. Svako prelaženje ceste postaje spašavanje vlastitoga života jer je promet kao roj pčela, a čak ćete se i u uskim uličicama utrkivati s mopedima za prolaz.
- Magarci i kolica za robu (tzv. tačke) sasvim su normalna scena na ulicama grada.
- Taksisti imaju vrlo različite motive. Kad shvate da ste zalutali, neki će vas za dolazak do adrese hostela pokušati oderati, drugi će vas uvjeravati da je dovoljno blizu da ne mora paliti auto, a trećemu vas je žao i slučajno živi ondje u blizini, a iako ne ide kući, dovest će vas besplatno.
- Stara je gradska jezgra (medina) praktički sirotinjska četvrt, a srednji stalež i bogati žive u svim ostalim dijelovima grada. Iz europske perspektive nepojmljivo.
- Najljepše su turističke atrakcije u glavnome gradu besplatne (usput, koliko vas je otprije znalo da je to Rabat?), a u turističkome Marakešu sve je komercijalizirano i za neke osrednje atraktivne znamenitosti, čak i ruševne ostatke platit ćete mnogo. A ni u jednu džamiju koju smo vidjele nije dozvoljen ulaz nemuslimanima.
- Kad shvate da ste turist (što nije teško je samo lokalci na +30 hodaju u dugoj odjeći i zimskim jaknama), mnogi će na sve načine nastojati naplatiti svoj angažman, najčešće za pokazivanje puta i davanje informacija. A s druge će strane u vožnji između gradova simpatična bakica koja ne govori ni jedan jezik osim arapskoga inzistirati da vam da dio svoga doručka što je spremila za dug put autobusom, sve kako biste probali nešto tradicionalno njihovo.
- Vlakovi su im moderniji nego većina europskih, dobar ih je dio na kat!
- Ako na autobusnom ugibalištu nema mjesta za zaustavljanje, lokalni će autobus vrlo vjerojatno samo produžiti.
- Tipična je to islamska zemlja u kojoj se ne konzumira alkohol u javnosti pa i da ste slučajno došli s drugačijim namjerama, zeleni čaj s mentom postat će vam najbolji saveznik. Zanimljivo je pak da se u Maroku proizvodi domaće pivo, koje možete kupiti u većim trgovinama.
- Kad bolje razmislimo, nismo vidjele ni jedan jedini oblačak na nebu. Nebo je prekrasno modro.
- Vrijeme je relativan koncept, a organizacija još relativniji. Ako primjerice kupite izlet preko agencije, ništa ne funkcionira kako je određeno planom, a vjerojatno će vas i na polasku pokupiti i vratiti s izleta neko tuđe vozilo. Oko čega se naravno nitko ne uzrujava osim vas jer svi tvrde da ste baš njihovi gosti. Usput će bez objašnjenja putem napraviti tri stanke i ostaviti vas u vozilu usred ničega pa se 20 minuta vožnje pretvori u 90. Da ne kažem i smjestiti na montažno sjedalo u prtljažnik kraj nabacanih stvari, što je ispalo vrhunska avantura.
Još bi se toga našlo, ali malo je govoriti jer Maroko uistinu treba doživjeti. A po povratku kući najnormalnija je stvar da vas pere kulturni šok od povratka u stvarnost jer će vam sve naglo postati tako uobičajeno i normalno.
Za kraj bih samo rekla da se u toj zemlji može vidjeti mnoštvo različitosti, od krajnje urbane do ruralne sredine, mora, plodnih zelenih oranica ili pustinje i planina pokrivenih snijegom – posljednje dvoje u istome kadru. Ako se odlučite skrojiti vlastiti program, mnogo je stvari na izboru, a mi smo ovaj put odabrale bajkoviti Fez s poznatom farbaonicom kože pod zaštitom Unesca, plavi štrumfoliki grad Chefchaouen, kraljevski Rabat uz obalu, neizostavni crveni grad Marakeš s apsolutno najviše života i najbogatijom turističkom ponudom te holivudskim klasicima ovjenčanu utvrdu Ait Ben Haddou. Ponovno kažem ovaj put jer nas je cijelo vrijeme pratio osjećaj da ćemo se sigurno vratiti i razvile smo još jaču želju za otkrivanjem ostaloga dijela zemlje.
FOTO: Tihana Klajzner, prof.