Piše: Petra Jakopiček, 3. g

Koprivnički su gimnazijalci u sklopu projekta Medijska gradionica 3. travnja posjetili Sveučilište Sjever u želji da nauče kako je to biti radijski novinar. Interaktivno predavanje vodila je dr. sc. Irena Radej Miličić, docentica na odjelu Komunikologija, mediji i novinarstvo. Radio je područje njezina interesa, ima dugogodišnje uredničko iskustvo na Hrvatskome radiju i mentorica je studentskog radija Pressedan.

Na samom početku predavanja, profesorica je komentirala naše sumnjičave poglede, rekla je da je dobro i važno u svim životnim situacijama izraziti svoje mišljenje i donositi odluke koje su rezultat dugog i objektivnog razmišljanja. Tako ju gledaju, rekla je, i njezini studenti, koji su mrvicu stariji od nas, što je dokaz da se svijet nije promijenio. Mladi naraštaji uvijek će drugačije doživljavati svijet od svojih roditelja, baka i djedova. Pritom uvijek bježe od zastarjelih ideja i povijesti, skloni su napretku. „Antika se ponavlja“, rekla je, „suvremene političke zavrzlame, kao što je BREXIT, nisu ništa novo.“

Osvrćući se na nisku razinu kvalitete hrvatskog novinarstva, gospođa Radej Miličić naglasila je kako je važno u novinarskoj djelatnosti mnogo čitati o stvarima o kojima izvještavamo javnost, a ključna je i međusobna suradnja novinara. U protivnom, postajemo Rita Skeeter, novinarka iz knjiga o Harryju Potteru koja prosperira na neprovjerenim i skandaloznim informacijama. BBC je tijekom Drugoga svjetskog rata zahvaljujući profesionalnom informiranju o točnim i provjerenim sadržajima, uništio moć zlokobne njemačke radiomreže Reichs-Rundfunk-Gesellschaft koja je propagirala antisemitizam i širila lažne vijesti. Trenutno je blajburška komemoracija najkontroverznija tema ovih podneblja, a nju ozbiljno ne može pokriti ni radio, tradicionalni medij od kojeg se uvijek očekuje istinitost.

Činjenično, radio je tek usputni medij mnogim tinejdžerima. Nitko od sudionika predavanja ne prati određene radijske emisije, mladi se tim medijem služe dok se voze u autu, rade itd. Najčešće se, zbog dobre glazbe, slušaju Antena Zagreb i Narodni radio, ali je YouTube i dalje najpopularniji za takav sadržaj.

Generacija Z (1997. – 2004.), za razliku od prijašnjih, najviše pozornosti posvećuje mediju svih medija – internetu. Neki i dalje pogledaju nešto na televiziji, rijetki slušaju radio. Problem nastaje tek kad previše ovisimo o nekom gadgetu, a to su danas pametni telefoni. Knjige kao da se zanemaruju, ne mogu se ni špageti pripremiti bez „gospodina Googla“. Studenti nekog veterinarskog smjera dobili su zadatak da izmjere 120 milimetara vode u staklenoj čaši: većina je u panici izvadila mobitele i guglala ono što se tražilo od njih. Tužno je, ali i smiješno, kako nisu odvojili ni trenutak kako bi promotrili brojčanu skalu na toj čaši.

U želji da istražujemo „sve što nam je pred nosom“, koristimo se najnovijim tehnologijama, a kada se njima ne možemo poslužiti, komuniciramo „prirodno“: ako nam je cilj nekoga obavijestiti ili poučiti o nečemu, uvijek čemo naći načina. Na primjer, profesorica nam je opisala jednu svoju poteškoću koja joj se nedavno dogodila. Na Hrvatskom radiju vodila je emisiju Okrugli stol koja se bavila problemom nepotizma u državi. U eteru slušatelji su mogli čuti neugodno cviljenje uzrokovano tehničkim kvarom, a ni slušalice nisu dobro radile, pa su improvizirano nastavili svoju diskusiju.

Novinarski posao, bio on radijski ili ne, nije rezerviran za „luzere“. Mnogo se toga može naučiti. Predavanje je imalo i praktičan dio gdje smo čitali tekstove radijskih programa, a istovremeno smo se snimali diktafonom te smo mogli osjetiti kako bismo mogli zvučati na radiju. Nekima je bilo neugodno, no barem smo pokušali. Znamo činjenicu da nema one osobe koja naš glas čuje onako kako ga mi zamišljamo, zato je važno dobro artikulirati kako bi naša poruka bila shvaćena. Iz pogrešaka se uči, one nas tjeraju naprijed.

Kako bi netko bio uspješan novinar bilo kakve vrste, važna je neprestana otvorenost novim iskustvima i analitički duh. Bila je to zaključna misao profesorice Radej Miličić.

FOTO: Petra Jakopiček, 3. g

 

Komentari