Svaki je početak težak

Pišu: Dunja Svržnjak, Luka Županić i Lara Hodalić

Učenici 1. c razreda pisali su o svojoj novoj školi.

Život je pun promjena, stalno se nešto mijenja. Neki se ljudi s tim promjenama nose bolje, a neki lošije. Ove se godine moj život jako promijenio: završila sam osnovnu školu i krenula u gimnaziju.

Čula sam svakakve priče o učenju, gradivu i profesorima. Čula sam priče da se teško dobivaju dobre ocjene, a ako bi netko htio dobru ocjenu, učit će cijeli dan i noć. Dugo sam razmišljala je li ta škola za mene i hoću li se moći snaći. Odlučila sam upisati gimnaziju i obećala sebi da ću se truditi svakog dana. Rezultati tada za mene neće biti važni jer ću znati da sam dala sve od sebe.

I počelo je. Iako me bilo strah takve velike promjene, pokušala sam se opustiti prvih nekoliko dana tako da steknem dojam o školi. Bila sam jako nervozna i pod stresom. Upoznala sam razred, upoznali smo profesore i čuli što nas sve čeka budućih godinu dana. Dosta sam se preprašila tolike količine gradiva, iz priča me bilo strah nekih profesora, a u novoj zgradi sam se često znala izgubiti. Počela sam preispitivati svoje odluke i sumnjati u odluku da je ovo za mene. Mislila sam da neću steći prijatelje i da će sljedeće četiri godine biti jako teške. Pogriješila sam. Kako smo se u razredu pobliže upoznavali, tako smo se sve bolje slagali. Počeli smo si pomagati i družiti se. Nakon nekoliko odrađenih sati s novim profesorima, vidjela sam da nisu toliko strašni kako su svi pričali. Snašla sam se u ovoj školi i drago mi je što sam uspjela pohvatati sve što se traži.

Budući da sam upisala gimnaziju, znam da moram završiti fakultet, ali stvarno još ne znam koji. Trenutno me zanima sve od kemije do jezika, tako da u ovome trenutku uopće ne znam što ću raditi kad odrastem. No imam još za to vremena, tek sam upisala prvi razred i drago mi je što svoj životni put nisam odredila s petnaest godina.

Zadovoljna sam ovom školom i drago mi je što stječem nove prijatelje. U gimnaziji sam i znam da ću se morati jako potruditi da nešto ostvarim u takvoj školi, ali više me nije strah. Da, ima puno učenja i malo slobodnog vremena, ali nije nemoguće ostvariti uspjeh. Sretna sam i zadovoljna ovog trenutka i nadam se da ću se snaći u budućnosti.

Dunja Svržnjak, 1. c

Postao sam gimnazijalac

            Ah, Gimnazija „Fran Galović“, najelitnija škola u županiji! Tako su nam govorili od petog razreda osnovne škole. Uvijek sam volio učiti i uvijek sam bio radoznao pa mi briga oko upisa nije bila problem. Moj razrednik neprestano je vodio brigu oko naših ocjena i često nas znao ispitivati što ćemo i kako nakon osnovne škole. Oduvijek sam bio ono dijete koje ima uzorno vladanje i odlične ocjene. Kako je vrijeme prolazilo, sve sam više htio ići u gimnaziju kako bih se okružio ljudima sličnima sebi.

            Stigao je i kraj osmog razreda i svi su jurili za većim ocjenama, ali ne i ja. Za taj sam trenutak bio spreman još od petog razreda. Škola je završila, počelo je ljeto i najvažnije od svega, upisi! Došao je i dan odabira, brzo sam na listu stavio opći i matematički program i svaki sam dan provjeravao svoje mjesto na listi. Dani koji su prolazili do konačnog zaključavanja meni su prolazili kao godine.

            Ljeto prije početka nove školske godine proveo sam u zabavi i druženju s bliskim ljudima. Bližio se dan objave liste upisanih učenika i njihovih razrednika. Kada sam vidio s kim ću ići u razred i da ću ponovno imati razrednicu, bio sam jako uzbuđen. Kako je vrijeme odmicalo i ljeto se bližilo kraju, shvatio sam da sam mnogo zreliji.

Došao je i prvi dan škole… upoznao sam svoj razred i razrednicu i bio oduševljen. Nekoliko tjedana s njima i osjećao sam se kao da ih poznajem dulje vrijeme, a isto to reklajei moja prijateljica Klara kada nas je razrednica nakon nekog vremena upitala jesmo li se upoznali. Dobio sam i prve ocjene i počeo razmišljati o fakultetu koji ću upisati. Volim povijest i geografiju pa sam mislio da ću otići u tom smjeru. No u zadnje vrijeme jako mi se sviđa kemija pa sam neodlučan.

            Jako mi se sviđa škola. Učenici i profesori su odlični. Iako sam pod malim stresom zbog nedostatka slobodnog vremena, mislim da ću uspjeti izbalansirati slobodno vrijeme i školu.

Luka Županić, 1. c

Tri sličice iz mojega života

Često gledam fotografije u obiteljskom albumu. Fotografije koje su nastale na dan mog rođenja, na dan odlaska u vrtić, na dan odlaska u osnovnu školu. Osjećam se kao da se to sve jučer dogodilo, a onda se sjetim da sam već gimnazijalka i da sve zabilježeno na fotografijama i nije baš zabilježeno nedavno.

Vrtićko doba. Ne sjećam se jasno vrtićkog doba, ali znam da mi je bilo kao i ostaloj djeci.

Osnovna škola brzo je slijedila nakon vrtića. Pozdravila sam se s prijateljima iz vrtića i upoznala nove prijatelje u osnovnoj školi u Đurđevcu. S prijateljima iz škole družila sam se sve do završetka petog razreda. Bila sam odlična učenica s uzornim vladanjem i mnoštvom prijatelja. No, onda su mi roditelji rekli da se selimo u Koprivnicu. Bila sam zabrinuta i uplašena zbog još jedne promjene, ali već nakon nekoliko dana u šestom razredu Osnovne škole „Đuro Ester“ pronašla sam prijatelje s kojima još uvijek dijelim trenutke. U novoj školi bilo je i prijateljstava i svađa i simpatija, ali već potkraj osmog razreda jedva sam čekala srednju školu, gimnaziju o kojoj sam dugo razmišljala kao nastavku obrazovanja.

Upisi su u srednju školu prošli i ja sam upisala toliko priželjkivanu Gimnaziju „Fran Galović“. Nakon dolaska bila sam uzbuđena i ponosna na sebe, no kako se 3. rujna sve više približavao, bila sam sve nestrpljivija i pomalo uplašena. Nisam znala čega se zapravo bojim, a ne znam ni sada čega sam se bojala. Unatoč mojim strahovima, sada je sve kako treba biti i kako sam željela da bude, u složnom sam razredu s mnogo osoba koje imaju slične planove, interese i ciljeve kao ja.

Već sam tri mjeseca gimnazijalka, a još uvijek dođu trenutci kad ne vjerujem da idem u gimnaziju. Sjećam se kad je moj brat prije četiri godine bio presretan što je upisao željenu srednju školu, a sada sam ja na njegovu mjestu. Nadam se da sreća zbog upisa na fakultet neće tako brzo doći kao sreća zbog upisa u gimnaziju jer još uvijek mislim da sam malena djevojčica s fotografije iz obiteljskog albuma, sva zaprljana u pješčaniku okružena igračkama.

Lara Hodalić, 1. c

FOTO: Mia Sever, 1. d

Komentari

komentara

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!