Piše: Magdalena Dedić
Bivša urednica FRANzine otvara rubriku Pisma naših brucoša u novoj godini pišući kako se snašla na fakultetu u prvim mjesecima
Praznici uoči Nove godine savršeno su vrijeme za razmišljanje o tome što smo sve dosad postigli, kako se osjećamo u vezi s tim i što sve želimo učiniti u novoj godini. Godina 2018. za mene je bila vrlo uzbudljiva i puna promjena, od završetka srednjoškolskog obrazovanja i položenih matura do upisa na fakultet.
Upisala sam Psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, što mi je bio i prvi izbor (iako se trebalo naviknuti na sve šale o filozofskom). Mature su, iako sam ih se užasavala sve četiri godine, prošle prilično dobro i moram priznati da nije toliko strašno kako nam se čini ili kako nas drugi upozoravaju (ako se dovoljno pripremimo, naravno). U tom trenutku shvatila sam da sam zaista postigla ono što sam htjela uz četiri godine truda i obrazovanja u gimnaziji. Uzbuđena što ću napokon otići u taj dugo očekivani Zagreb, pripremila sam svoju sobu u staroj zgradi u centru Zagreba i pridružila se bratu koji studira već četvrtu godinu. Brat me mogao uputiti u sve životne mudrosti faksa i života u novom gradu, stoga sam se brzo snašla.
Prvi šok bio je koliko sam se puno više kretala u danu od mjesta do mjesta, usput razgledavajući grad, ali me to jako veselilo iz dana u dan. Prvo iskustvo s menzom isto je bilo jako ugodno. Mislim da svaki student obožava menzu i da je ona savršen poticaj da ne izgubite iksicu (da ne padnete godinu). Problem na faksu bio je u tome da oko tebe svi govore što ćeš trebati raditi, što se očekuje od tebe i kako sve funkcionira, ali ti si svejedno potpuno izgubljen. Navikli smo na sličan princip u proteklih 12 godina, a odjednom se to potpuno mijenja. Kod faksa mi se svidjelo to da je raspored fleksibilan, ne prolazimo istu rutinu od 7 sati dnevno, već je svaki dan drugačiji, što nam omogućuje da drugačije živimo, kvalitetnije. Dan kada imamo predavanje popodne iskoristimo za nadoknadu sna, a dane s malo nastave za učenje ili izlaske. Meni je to bitno smanjilo količinu stresa. Svjesna sam rokova i datuma ispita odnosno kolokvija i po tome se ravnam, a ne da me svaki dan mogu pitati nešto uz četiri testa tjedno, a ne zanima me ni jedan od tih predmeta. Faks je također bitno odabrati vodeći se vlastitim interesima. Ako vas ne zanima ono što ste upisali, vjerujem da ćete žaliti za danom kada ste otišli iz srednje, ali ako se bavite onim što vas zanima, učenje ne samo da vam neće biti muka već će vam biti užitak. Razlika između učenja u srednjoj i na faksu je ta da se uči više gradiva jednog predmeta, a ne puno manjih gradiva iz više predmeta, što je pozitivna promjena. Zapravo, kad se jednom ufurate u neki predmet, zanimat će vas sve više o toj temi pa će učenje biti zanimljivo. Možete iznenaditi i sami sebe kao i ja: mislila sam da će mi biološka psihologija na faksu biti najveća noćna mora jer nikada nisam pretjerano uživala ili briljirala u biologiji, no snašla sam se prilično dobro i uživam učeći taj predmet (osim neposredno prije kolokvija, kad me hvata panika). Naravno, još uvijek postoji ono ne da mi se učiti i ispitujete kolege jesu li oni počeli s učenjem. Odgađate zapravo do zadnjeg trena i žalite se na količinu gradiva, ali to je normalno.
Također mi se sviđa što na mom faksu nema puno zadaća. Odnosno, nema dosadnog odgovaranja na pitanja koja vas ne zanimaju ili problema sa zaboravljanjem zadaća. Iako neka predavanja nisu obavezna, odlazim na njih redovito jer smatram da su jako korisna, ako ništa drugo, dobro je čuti gradivo kako biste bili bar malo upućeni u ono što ćete učiti. Nekima koji ne vole biti na nastavi ovo će biti pravo olakšanje (no, svaki fakultet ima svoja pravila o broju izostanaka).
Što se tiče samog života u Zagrebu, udaljenosti od doma i obitelji, mislim da to ovisi od osobe do osobe, netko se lakše snađe i prilagodi, a nekima se to ne sviđa. Meni je to super, volim si sama slagati raspored i imati svoj mir, a ujedno je to utjecalo na bolji odnos s obitelji jer izbjegnemo one svakodnevne prepirke i razgovaramo samo o bitnom. Ovo mi je super prilika da shvatim kako samostalan život zapravo funkcionira i da se osamostalim i naučim osloniti sama na sebe i voditi financije. Iznenadila me činjenica da sam se jako brzo naviknula na Zagreb i novo okruženje. Mislila sam kako će mi trebati tjedni i tjedni da naučim tramvajske linije, ulice i putove, no nakon dva tjedna bila sam već potpuno ufurana. Jednom kada uđete u taj đir i polovite sve oko sebe, shvatite da Zagreb uopće nije kompliciran i velik (to se odnosi na one koji – kao ja – do odlaska na faks ne znaju ništa u Zagrebu). Osim toga, novi ljudi koji vas okružuju na faksu sličnih su interesa kao i vi tako da se s njima može prilično ugodno razgovarati i atmosfera mi je zasad jako ugodna. Moram primijetiti kako mi u Zagrebu vrijeme puno brže prolazi, cijelo vrijeme sam zaokupljena i radim nešto zbog čega su tjedni ispunjeniji, a tako i brže prolaze. Odlasci kući mogu rezultirati time da nakon nekog vremena uopće ne znate koje stvari su vam kod kuće, a koje u Zagrebu, što zna biti frustrirajuće. Ili zaboravite uzeti nešto pa se morate prilagoditi i živjeti bez toga. Važno je voditi brigu o financijama jer se kraj mjeseca može svesti na čisto preživljavanje. Ono što mi nedostaje pun je frižider jer, nažalost, sada ste vi ti koji ga moraju puniti. Ali vjerujem kako svi koji su upisali faks postaju dika obitelji i svi se (pogotovo baka i djed) dive vama i nazivaju vas studentom s ponosom te se hvale svima.
Sve u svemu, studentski život pravo je osvježenje. Može postati težak i naporan, ali ako se okružite stvarima i osobama koje vam uljepšavaju svakodnevicu, sve je lakše. Uživajte u preostalim gimnazijskim danima jer će kasnije oni postati samo sjećanje i iskoristite sve što vam matura i norijada donose.