Piše: Dora Kuretić, 1. b

Nije čudno da je ljudima bliže subjektivno viđenje od objektivnog, tako i meni. Budući da je Homer cijelu Ilijadu napisao relativno objektivno, a Alessandro Baricco tu objektivnost pretvorio u subjektivnost, više mi se svidjela Bariccova Ilijada i njegov opis te tumačenje likova. Jedan lik posebno mi se svidio u objema knjigama, a to je Hektorova žena Andromaha.

Prema mom mišljenju u objema su Ilijadama Andromahini osjećaji savršeno dočarani i prikazani. Općenito pisanje u prvom licu pridonosi subjektivnosti te tako u Bariccovoj sam se Ilijadi našla kako žalim tu jadnu ženu i kako je grozno to što proživljava. U Homerovoj sam Ilijadi žalila Andromahu, ali bez ikakve posebne motivacije za pomoć ili neko značajnije suosjećanje. Način na koji je Baricco pisao naveo me na “puštanje” sebe u taj lik, identifikaciju s Andromahinim likom i shvaćanje njezine pozicije. U poglavlju koje je posvećeno Andromahi i njezinu doživljaju rata najviše me se dojmilo to što se Andromaha nije izravno obraćala Hektoru i molila ga da ostane, već je imala monolog u svojim mislima, kao molitvu da Hektor bude na kraju dobro. Kod Homera se to ne vidi, već je Andromahino viđenje potisnuto od sluškinja koje su svjedočile rastanku nje i njezina muža i kojima je Homer posvetio pozornost koju nisu trebale imati.

Sve u svemu, Andromaha mi se jako svidjela jer su je oba pisca predočila kao dobroćudnu osjećajnu mladu ženu, udovicu koja se ponajviše brinula za svoje dijete i kako će ono preživjeti bez oca. Mislim da je njezina tuga u Bariccovoj Ilijadi briljantno i bogato prikazana, a u Homerovoj nekako siromašno i šturo. Smatram da bi osjećaji u djelu trebali prikazati karakter osobe i da su jako bitan čimbenik te mi se zato Bariccova subjektivnost više svidjela od Homerove objektivnosti.

Bilo je tako lijepo tvoje lice. A sada se vuče po zemlji, kao i tvoja lijepa smeđa kosa koja, iščupana, leti po prašini. Nas dvoje rođeni smo daleko jedno od drugog, ja u Troji, ti u Tebi, ali ista nas je sudbina čekala. I bila je to tužna sudbina. (A. Baricco: Ilijada)

Naslovna slika: Sergej Petrovič Postnikov, Rastanak Hektora i Andromahe

Komentari