Pišu: Marija Ferčec i Petra Jakopiček, 3. g
Bolno svjedočanstvo o svijetu neravnopravnosti i predrasuda
Jeffery Renard Allen američki je romanopisac, esejist, pjesnik i profesor kreativnog pisanja na Sveučilištu Virginia. Rodio se 1962. godine u Chicagu u Sjedinjenim Američkim Državama. Dosad je objavio dva romana (Rails under my back, Song of the shank), dvije zbirke pjesama (Harbors & Spirits, Stellar Places) i zbirku kratkih priča (Holding Pattern). Također je, boravkom u brojnim afričkim državama, pomagao promidžbi i usavršavanju afričke literature. Povodom Galovićeve jeseni 2018. godine Jeffery Renard Allen posjetio nas je u Gimnaziji i s nama podijelio svoju životnu priču, priču o svojem radu te je iskreno odgovarao na sva postavljena pitanja. Razgovor su vodile učenice Lana Varga i Emilija Sinjeri
Jeffery Renard Allen zavolio je čitati već kao dijete od šest godina, a to ga je onda navelo da počne pisati. Rekao je kako smatra da je rođen s ljubavlju prema pisanoj riječi i da je to oduvijek bilo prisutno u njemu. Njegova majka radila je kao služavka u kući bogatih ljudi u Chicagu, a on je često zbog njezina posla boravio u njihovoj kući pa je tako u svojim mislima stvarao priče o životima tih ljudi i ljudi iz njihova susjedstva. Područje Chicaga u kojem su živjeli šezdesetih godina bilo je vrlo opasno. Njime je vladala banda Blackstone Rangers koja je zlostavljala ljude i terorizirala četvrt. Njegova majka odlučila se preseliti u sigurniju četvrt Chicaga te je tako sinu osigurala bolju budućnost.
Allen je danas uspješan pisac i profesor u prestižnom programu uglednog sveučilišta, ali se tijekom života često susretao s nepravdom sustava i države zbog svoje rase. Zaista je tužno i obeshrabrujuće u današnje vrijeme govoriti o rasnoj diskriminaciji, neprihvaćanju i nehumanom tretiranju ljudi zbog toga što jesu – ljudi drugačije boje kože i drugačije kulture. Žalosno je reći da književnici bijele rase u SAD-u najčešće osvajaju nagrade i priznanja, a nakon toga nije iznenađujuće čuti kako postoje utjecajni ljudi u svijetu izdavača koji ne tretiraju tako samo ljude drugačije rase, kulture i nacionalnosti već i žene.
Allen je zabrinut činjenicom da se afroamerička književnost smatra stvorenom samo za Afroamerikance te da on kao pisac nema pravo govoriti o ljudima koji nisu njegove rase i kulture, a takvo mišljenje obuhvaća i umjetnosti i djela drugih etničkih zajednica. Allen se zalaže za talentirane pisce koje je upoznao tijekom svojih putovanja u Afriku i kao zanimljivu činjenicu spomenuo je da najbolji i najtalentiraniji pisci dolaze iz Nigerije. S nama je podijelio i informaciju kako u programu u kojem radi ima tek nekolicina učenika afričkog podrijetla, ali kako se broj ipak povećava svake godine.
Allen svojim učenicima savjetuje da je za kvalitetno pisanje vrlo važno čitati, točnije da više od 90 posto njihova uspjeha u stvaranju dolazi od pročitanih djela. Svojim učenicima pristupa individualizirano te na sat dolazi s ruksakom punim knjiga, katkad na stol jednog učenika stavi i po desetak knjiga koje je odabrao posebno za njega. Objasnio nam je kako je teško postati dobrostojeći spisatelj u Americi i živjeti samo od pisanja, zato pisci često rade kao profesori, novinari i slično. Kako bi se moglo živjeti samo od svojih pisanih djela, potrebno je imati dobrog pokrovitelja i izdavača. Govoreći o tome, našalio se i rekao kako je jednom mladom spisatelju ili spisateljici pametno bogato se udati jer je na taj način pokroviteljstvo osigurano. U programu u kojem Allen radi godišnje se od 5000 kandidata za studij odabere tek pet, što nam savršeno ilustrira koliko je američko društvo konkurentno. Studiji lijepih umjetnosti popularni su u Americi, a prvi tip studija kreativnog pisanja osnovan je u saveznoj državi Iowi. Preddiplomskim studentima objašnjavaju se osnove pisanja, struktura teksta i način pisanja dok se onima koji su na zadnjoj godini pomaže da pronađu svoj glas i identitet koji će se izraziti u pisanju.
Profesor nas je naučio i kako umjetnici itekako pridonose našem društvu jer se usude govoriti o problemima sustava u kojem svi živimo, a nemamo svi jednaka prava, prilike i mogućnosti. Posebno naglašava potrebu međusobnog dijaloga između književnika. Kako bismo i dalje nastavljali preživljavati, potrebna nam je književnost. Zato Allen više uživa pišući fiktivna djela (zbirke pjesama, romane i priče), a ne znanstvena djela premda su ljudi ostali zadivljeni njegovim esejima. Njegovo sljedeće djelo bit će memoari u kojima će veliku ulogu imati i njegova majka.
Jeffery Renard Allen čovjek je bogate povijesti ispunjene iskustvima svake vrste te je čovjek dobro upoznat sa stvarnošću svijeta u kojem živimo. Divimo se tome što je uspio pronaći svoj glas i objaviti ga u svojim djelima te kako uz to ima dovoljno snage i hrabrosti pomoći promijeniti svijet oblikujući živote mladih ljudi ili onih kojima treba potpora na putu prema uspjehu.
FOTO: Petra Jakopiček, 3. g