Matura – još malo pa gotovo

Piše: Magdalena Dedić

Najgore pitanje koje možemo zamisliti ovih dana jest: “Kako je prošla matura?” Vjerujem da svaki maturant poludi na to pitanje jer od trenutka kada se napisana matura preda, o njoj se više ne razmišlja.

Iako cijelo iskustvo nije toliko strašno, a matura nije toliko teška kao što svi govore, mislim da je najgori dio stres koji ona nosi. Naime, hoću li upisati faks, jesu li moji rezultati dovoljno dobri, što točno treba ponoviti… i baš ona sitnica koju niste ponovili pojavi se na maturi. Dosad smo prošli više od 50 posto matura. Većina onih koji su izabrali više izbornih matura ipak se odlučila dobro naučiti jedan predmet, a druge samo napisati tako da je važno uzeti u obzir mogućnosti i vrijeme koje imamo. Hrvatski je prošao u redu, iako bih ja voljela više vremena da u glavi pokušam možda pronaći točan odgovor duboko skriven te mi se čini da je jezik zahtijevao dosta promišljanja i analiziranja, a tekstove je ipak ponekad trebalo više puta iščitati, što je uzelo vremena. Esej nas je na A razini sve ugodno iznenadio, očekivali smo Kiklopa, Filipa Latinovicza ili hrvatsko pjesništvo, a iznenadili su nas Hamlet i Holden. Čeka nas još najstrašnija matematika koju počinjemo intenzivno učiti od DANAS.

Zapravo bih rekla da je najstrašnija činjenica da sve polako mogu izbaciti iz glave, sve knjige koje četiri godine marljivo čuvam kako bih učila iz njih prije matura, sada jednostavno mogu proslijediti drugima. Više neću sjediti u školskim klupama, bar ne kao gimnazijalka, i to me pomalo zastrašuje, ali se svakako radujem fakultetu. Još samo treba izdržati i čuvati živce ovih tjedan dana i polako se možemo opuštati.

Zapravo, ne još, čekaju nas prijemni.