Nogomet spaja ljude

Piše: Ivan Koštić, 1. e

Šesti mjesec uvijek se radosno dočekuje jer završava škola, a ove 2018. posebno radosno jer je počelo i Svjetsko nogometno prvenstvo. To je događaj za koji se cijela Hrvatska sprema dvije godine, a kada počne, cijela zemlja navija i živi za svoju reprezentaciju.

Ove godine domaćinstvo je pripalo najvećoj zemlji na svijetu, Rusiji. I dok se navijači 32 reprezentacija na prvenstvu vesele i spremaju za utakmice svoje nacionalne vrste, iza kulisa, u onom političkom dijelu, zaoštravaju se odnosi između Rusije i Zapada pa su tako već čelnici nekoliko država koje sudjeluju na prvenstvu najavili bojkot prvenstva i pozvali sve ostale da ga bojkotiraju jer smatraju da se ruski predsjednik Vladimir Putin ovim prvenstvom koristi kako bi što ljepše prezentirao svijetu svoju politiku te ga čak uspoređuju s Hitlerom i Olimpijskim igrama 1936. godine. Hrvatska reprezentacija ima tu sreću da će ju na tribinama bodriti predsjednica Republike koja kaže kako je nogomet sport koji je oduvijek spajao ljude i u potpunosti je u pravu. Hrvatima je nogomet broj jedan kad su u pitanju sportovi, a također im služi i za pokazivanje one lijepe i one ružne strane nacionalnog naboja. Mi smo se uvijek izražavali kroz nogomet pa smo često svjedoci prizora kojima i nije mjesto na tribini. Mnogi smatraju da je upravo na nogometnom terenu počeo rat za oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije kada su se igrači i navijači Dinama i Crvene zvezde sukobili međusobno i s policijom 13. svibnja 1990. godine.

Hrvatska je prvi put na Svjetskom nogometnom prvenstvu nastupila 1998. u Francuskoj i odmah obilježila prvenstvo. Pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića, trenera svih trenera, Hrvatska je postala treća reprezentacija svijeta u nogometu, a tome su svakako pridonijeli i zlatna kopačka prvenstva Davor Šuker, kapetan Zvonimir Boban i još legendarnih igrača poput Roberta Prosinečkog, Roberta Jarnija, Dražena Ladića i drugih koji su igrali turnir života. Nakon te ’98. Hrvatska više nikada nije prošla skupinu svjetskog prvenstva, a 2010. nije se čak ni plasirala u Južnu Afriku.

Zbog mnogih afera u hrvatskom nogometu atmosfera i nije baš sjajna, ali nam nadu pružaju naši izvrsni igrači koji igraju za najveće europske klubove i koji su sa svojim klubovima već šest godina zaredom prvaci Europe. Mnogi bi na prvi pogled rekli kako je reprezentacija koja ima Modrića, Rakitića, Mandžukića, Perišića i ostale među favoritima za osvajanje prvenstva, ali zadnjih smo godina svjedoci kako smo zbog prevelike euforije i prevelikih očekivanja ispadali od slabijih protivnika i kući se vraćali pognutih glava.

Rusi kao domaćini nisu puno očekivali od svoje reprezentacije, no nakon otvarajuće pobjede nad Saudijskom Arabijom 5 : 0 i oni su počeli vjerovati, dok se favoriti ovog prvenstva baš i nisu proslavili. Španjolska, Argentina i Brazil u prvim su utakmicama izvukli samo bod, Njemačaka je poražena od Meksika dok su Francuzi jedva pobijedili slabašnu Australiju. Kiks Argentine jako je dobro iskoristila Hrvatska koja je i u skupini s Messijem i društvom pa je sada ta euforija dodatno narasla. Hrvatska je prvu utakmicu igrala u Kalinjingradu s Nigerijom nakon koje je nigerijski izbornik zbog količine hrvatskih navijača izjavio da je imao osjećaj da igra u Zagrebu. To je svakako lijepo vidjeti i čuti. U Meksiku je zabilježeno podrhtavanje tla zbog prevelikog slavlja navijača i upravo to dokaz je da nogomet spaja ljude i da nogometaši mogu svome narodu donijeti mnogo veselja i sreće.

Prije ovog prvenstva mnogi igrači kao što su Messi, Neymar, Ronaldo i Modrić rekli su kako bi rado mijenjali svoje klupske trofeje za onaj jedan s reprezentacijom, što isto tako pokazuje koliko je i tim igračima za koje mnogi kažu kako igraju samo za novac važna reprezentacija i koliko žele uveseliti svoju naciju. Nadam se da će to i uspjeti, ali ipak da će najviše svoju naciju razveseliti Hrvati.

FOTO: https://www.rbth.com/lifestyle/327203-unknown-story-of-how-old