Kristina Ledinski – NAJprofesorica 2018.

Najboljom iz nastavničkih redova u školskoj godini 2017./2018. proglašena je profesorica informatike Kristina Ledinski. Zanimljivosti o toj vrijednoj, otvorenoj i duhovitoj mladoj profesorici saznajte iz intervjua koji je vodila Mirta Sabol (4. d).

Proglašeni ste najboljom profesoricom škole ove školske godine. Što Vam to priznanje znači? Jeste li ga očekivali?

Čast mi je primiti ovo priznanje s obzirom na to da su me predložili učenik kojeg cijenim i ravnatelj. Nisam ga očekivala.

Jedna ste od mlađih profesorica u našoj školi. Kako Vas doživljavaju stariji kolege? Jeste li zadovoljni komunikacijom i suradnjom s ostalim kolegama?

Kako me doživljavaju stariji kolege, trebalo bi pitati starije kolege. Zadovoljna sam komunikacijom i suradnjom s velikom većinom kolega.

Kakav Vam je odnos s učenicima i koliko Vam znači činjenica da Vas ne samo i profesori, već i učenici smatraju najboljom profesoricom?

S obzirom na to da radim s gimnazijalcima koji su dovoljno inteligentni da si sami poslože prioritete u životu, pokušavam imati ležeran odnos s učenicima bez prisiljavanja na rad ako to ne žele jer smatram da su sposobni sami odlučiti zanima li ih i treba li im neko konkretno gradivo. Iako se trudim imati donekle zanimljivu nastavu, ne vrijeđa me ako neki učenik nije zainteresiran i ima slabiju ocjenu iz informatike. Ne želim da uče za mene, moj predmet i moj ispit, nego da uče ono što žele učiti.

Za ovo da me i profesori i učenici smatraju najboljom profesoricom rekla bih da me smatraju najboljom od predloženih profesora u ovoj školskoj godini, s obzirom na to da nismo svi ušli u izbor. U anketama koje dajem učenicima na kraju školske godine vidim da su zadovoljni mojim radom i to mi je najvažnije. Da nije tako, ne bih radila ovaj posao.

Jeste li ikad poželjeli raditi neki drugi posao?

Da.

Postoji li neki problem u Vašem predmetu koji biste htjeli riješiti?

Postoje mnogi problemi za koje bih htjela da se riješe u Informatici u Hrvatskoj, ali još će trebati dug niz godina da se to dogodi. Status izbornog predmeta u osnovnoj školi uz nestručnost dijela nastavnika Informatike koji su zaposleni diljem Hrvatske stvaraju mišljenje o Informatici kao predmetu na kojem se igraju igrice i sramota je imati manju ocjenu od 5. Kurikularnom se reformom planira jako utjecati na plan i program Informatike, ali smatram da to nije moguće izvesti u skoroj budućnosti kako je planirano, nego će prvo trebati nekoliko godina da se bolji studenti informatike/računarstva zainteresiraju za nastavničko zvanje i tek onda poprave stanje. Dok posao u školi ne bude primamljiv najboljim studentima, po mojem mišljenju ništa se značajno neće mijenjati.

Što mislite o već dugo aktualnom odljevu mozgova?

„There are three solutions to every problem: accept it, change it, or leave it. If you can’t accept it, change it. If you can’t change it, leave it.“

Ne mislim da je nešto neočekivano da se mnogi dugoročno ne vide u Hrvatskoj ili na Balkanu općenito. Svaki se pojedinac mora početi mijenjati da bi se mentalitet u cijeloj državi promijenio, a dok se to ne događa, sve je isto. Tko želi, neka proba u drugoj državi, vratiti se uvijek može.

Predani ste svom radu kao profesorica. Kako i gdje provodite slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme vozim bicikl, volim putovati ako se pokaže prilika, bavim se grafičkim dizajnom, crtam i slikam tradicionalno i digitalno, gledam filmove, preslušavam staru glazbu i tražim novu.

Što Vas najviše raduje, a što Vas čini tužnom?

Raduje me početak praznika, a rastužuje završetak.

Ispunite mali leksikon!

Horoskopski znak: Vodenjak

Najdraža knjiga: Harry Potter

Najdraža pjesma: In Flames – Ordinary Story

Najdraži izvođač: trenutno Deftones i Rammstein

Najdraži film: Hesher

Najdraža životinja: leteća lisica (šišmiš)

Najdraža boja: #721a30

Najdraži okus sladoleda: Pino Pinguino iz Starsa

Za kraj, što biste poručili učenicima i profesorima naše škole?

Dio je naše kulture lagati i varati, a sve to započinje u školi. Kao studentica sam proučavala dokimologiju, usto sam u našoj školi provela istraživanje o uzrocima i posljedicama varanja u školi i to me još i danas zanima. Stoga bih poručila nešto u vezi s tim.

Učenicima: Idete u školu da biste učili, a ne da biste sakupljali brojeve u e-Dnevniku i namještali si lijep prosjek kako bi vam se mama pred susjedima mogla hvaliti da ste prošli s pet. Za upis na dobar fakultet nije nužno prolaziti s 5.0 (ili drugi prosjek na koji ciljate), nego biti izvrstan u predmetima ključnim za to područje. Kad varate na ispitima, pokazujete da smatrate kako ste nepoštenim putem zaslužili biti iznad druge osobe koja pošteno uči i postižete fiktivni „uspjeh“. Pokažite malo časti i priznajte si da niste zaslužili visoke ocjene iz svih predmeta. Izgovori poput „taj mi predmet nije bitan“ ili „to mi ne treba za faks“ nemaju smisla jer i u tom slučaju sebe, kojima „taj predmet nije bitan“, stavljate iznad učenika kojem jest bitan. Predmeti su šaroliki da se vidi kome što ide i ocjene su okvirni pokazatelj.

Profesorima: Na internetu sam pronašla dva citata koja sam povezala sa stilovima poučavanja i neuspjesima nekih učenika pa bih to podijelila: