Upoznajte Emiliju Sinjeri, NAJučenicu trećih razreda

Emilija Sinjeri učenica je 3. b razreda koja je ove godine izabrana za učenicu generacije. Ta odlična, komunikativna i duhovita djevojka predstavit će vam se u razgovoru koji je s njom vodila Rebeka Crnoja, razredna kolegica.

 Tko si i što si?

Emilija Sinjeri. Imam 18 godina. Rođendan mi je 7. travnja. Učenica sam dviju škola. Ne znam baš puno o sebi. Evo jednog alternativnog, malo boljeg odgovora (da citiram jednog velikog hrvatskog književnika): „Ja sam čovjek, začet u sljepilu strasti, u mraku utrobe, porinut u vrijeme za mučno trajanje.“

Koji ti je životni moto?

Treba se čovjek odmoriti.

Što te posebno zanima?

Povijest glazbe, teorija glazbe, sviranje, pjevanje, kompozicija. Čitanje i pisanje. Književna teorija i povijest.

Što bi promijenila u svojem životu, u školi, u svijetu?

U životu – da se naučim bolje nositi sa stresom. U školi – da me manje stresira. U svijetu – da je manje stresan za sve nas. Malo banalan odgovor – jasno da ima stvari koje je važnije promijeniti nego to što sam spomenula – ali u strahu da ne počnem previše filozofirati, a i jer pred kraj školske godine od šume ne vidim drvo i srcem mi vlada čemer zbog svih obaveza koje ne odrađujem (a trebala bih), ostavit ću ovaj odgovor tako… šturim.

Koliko ti znači priznanje za najučenicu?

U svakom slučaju mi je drago što su moji kolege, a pogotovo i profesori, prepoznali moj trud i zalaganje. To je laskava titula koju mi je drago imati.

Hoće li utjecati na tvoj život?

Moguće. Neki dan me i prepoznaše na ulici.

Što bi savjetovala ostalim učenicima?

Da se ne sekiraju previše. Dati sebi odmora jednako je važno kao i izvršavanje obaveza.

Što namjeravaš upisati?

Glazbenu akademiju, smjer muzikologija, i/ili studij komparativne književnosti i/ili anglistiku.

Čime se baviš u slobodno vrijeme, ako ga imaš?

Imaš vremena za sve za što želiš imati vremena. Čitam, sviram klavir, slušam glazbu, družim se s prijateljima. Spavam, odmaram, ljenčarim. Standardno.

Od mnogobrojnih književnih susreta koje si vodila, koji ti je ostao u najboljem sjećanju?

Svi književnici s kojima sam dosad imala priliku razgovarati kao gostima književnih susreta i festivala bili su pristupačni i zahvalni sugovornici. Neki kojih se rado sjećam su Katja Gorečan s prošlogodišnjeg Alpe Adria festivala mladih pjesnika, Siniša Matasović s ovogodišnje Galovićeve jeseni, Drago Štambuk s nedavnog susreta u gradskoj knjižnici koji smo Lana i ja vodile prilikom Svjetskog dana poezije.

Ipak, ne mogu ne izdvojiti književni susret s Kristianom Novakom. Došla sam u školu jednog utorka nakon povratka s Interlibera i razgovarala s profesoricom Šutalo-Kovačić o tome kako me „Črna mati zemla“ oduševila i profesorica je već isti dan pozvala gospodina Novaka da dode gostovati i u Gimnaziju. Kristian Novak bio je jako pristupačan, simpatičan, zanimljiv, otvoren, ostao mi je u lijepom sjećanju. Prošli mjesec imala sam priliku pogledati „Ciganina“ i „Črnu mati zemlu“ u kazalištu te ostajem pri tomu da je Kristian Novak trenutno jedan od najaktualnijih i najboljih hrvatskih književnika. Zaista mi je drago što smo upravo Lana i ja imale priliku voditi književni susret s njim.

Kad smo već kod književnih susreta –  pozivam sve zainteresirane učenike na Alpe Adria festival mladih pjesnika koji će se održati u petak, 18. svibnja, u multimedijskoj učionici s početkom u 12:30. Gosti su Andrija Škare i Theodora Bauer.

Koju povijesnu/poznatu osobu bi pozvala na kavu i zašto?

Rado bih na kavu pozvala svog najdražeg hrvatskog pjesnika, Josipa Pupačića. Njegova autobiografija jedna je od najljepših knjiga koje sam ikad pročitala. Voljela bih ga samo slušati kako priča satima. Predivno piše.

Na što se nikad ne bi odvažila?

Na sudjelovanje u predstavi kao nasumično odabran član publike. Na pamet mi trenutno ne pada zamisao od koje bih se više preznojila.

Kakve knjige ne čitaš?

Šund literaturu i Bukowskog. Ostalo sam voljna pročitati.

Kakve filmove ne gledaš?

U zadnje vrijeme rijetko gledam filmove, a općenito najmanje gledam horore. Trenutačno sam u fazi proučavanja bogatog hrvatskog kinematografskog opusa (gledam stare epizode Sudnice na YouTubeu).

Kakvu glazbu ne slušaš?

Metal i country padaju mi na pamet kao glazbeni žanrovi koje nikad nisam previše slušala. Najviše slušam klasičnu glazbu i alt rock/indie, ponekad hip-hop. Tu i tamo trash pop radi duševne katarze.

Koje su, po tvome mišljenju, tri najbolje stvari na planetu?

Kad nađem jako dobru knjigu koju ne mogu prestati čitati, jako dobru pjesmu koju ne mogu prestati slušati i kad ne moram navinuti budilicu za jutro.

Koju bi knjigu preporučila gimnazijalcima?

Nije mi još uvijek potpuno jasno temelji li se praksa preporuke knjiga na tomu što se meni knjiga svidjela ili na tomu što mislim da će se dotičnoj osobi svidjeti. Ipak, u oba slučaja moja je preporuka Zlatarovo zlato Augusta Šenoe.

Tvoj omiljeni citat.

„Što se bjeli u gori zelenoj? / Al’ su snijezi, al’ su labudovi? / Da su snijezi, već bi okopnili, / labudovi, već bi poletjeli; / nit’ su snijezi, nit’ su labudovi, / nego šator age Hasan-age: / on boluje u ranami ljutim. / Oblazi ga mater i sestrica, / a ljubovca od stida ne mogla.“ – „Hasanaginica“

„Kakvo je remek-djelo čovjek! Kako plemenit umom! Tako neizmjeran u sposobnosti!

U liku tako skladan i u kretnji divan. Kako je sličan anđelu u djelovanju!

U shvaćanju na Boga nalik.” – William Shakespeare, „Hamlet“

 

Rastrga me pomisao na izbor između slavenske antiteze i baroknog concetta.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!