Kako su se zabavljali naši “starci”

Učenici 4. a, 4. b i 4. d razreda pitali su roditelje kakvu su glazbu slušali, koje su filmove gledali i gdje su izlazili kad su imali osamnaest. Evo što su saznali

Spremajući se za izlazak, često imamo glazbu koja svira u pozadini ili film koji gledamo krajičkom oka. Dopisujemo se s prijateljima preko naših pametnih telefona i dijelimo slike na Instagramu. Koliko se toga promijenilo od osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća kada su izlazili naši roditelji?

Tada nije bilo mobitela da se zabilježe svi trenutci druženja i zabave, ali to ne znači da takvih trenutaka nije bilo. Mjesta izlazaka su se promijenila, kao i glazba i filmovi u pozadini, ali ipak suština je ostala ista.

Jedno od popularnijih mjesta na koje su izlazili naši roditelji bio je disko “Papillon”, ali i brojni kafići u Koprivnici i okolici od kojih su neki i danas naša mjesta za kave ili izlaske. Neki od njih su “Art” i “Orinoco” u Koprivnici te “Lav”, “Skitnica”, “Šampion” i brojni drugi u okolici. I Dom željezničara također je bio mjesto druženja. Često su se družili na zabavama u goricama, a ljeta su provodili na Šoderici gdje su bila razna događanja poput koncerata ili izbora za miss. Sva ta druženja imala su glazbenu podlogu koju su činili “Parni valjak”, “Prljavo kazalište”, “Plavi orkestar”, Bajaga, “Bijelo dugme”, Đorđe Balašević i još mnogi izvođači poznati i na današnjoj sceni. Tu se našlo i strane glazbe poput Maddone, “Iron Maidena”, “Metallice”, “Beatlesa” i “Queena”. Kad se za izlazak birala filmska večer, gledali su se “Prljavi ples”, “Flashdance”, “Društvo mrtvih pjesnika”, “Rambo”, “Amadeus”, a od serija “Kuda idu divlje svinje”.

Ako ste ikad pomislili da naši roditelji nisu izlazili ili se zabavljali kao mi danas, vidite da ste se prevarili. Feštali su uz dobru glazbu i zabavljali se uz dobre filmove stvarajući na izlascima brojne uspomene i prijateljstva kao što i mi to danas činimo.

Lorena Lončarić, 4. d

Sve je lako kad si mlad

Zabrane izlazaka, stalne prodike o pristojnom ponašanju i neprestanom podređivanju mladenačkog života školi i obvezama koje nam profesori zadaju najčešće su teme razgovora današnjih srednjoškolaca s roditeljima. Prepirke, svađe i “odgovaranja” katkad su jedini način komunikacije sa “starcima”. Iako im je dužnost da nas oblikuju u ljude koji će uskoro otići u životnu igru gdje neće više biti oslonca koji pruža njihov topli dom, diktatorski su nastrojeni kad se povede razgovor o našem slobodnom vremenu i izlascima s prijateljima. Gdje je nestao onaj njihov mladenački duh kojim su žarili i palili plesne podije svoga grada? Zašto uporno žele dokazati svoju zrelost zaboravljajući činjenicu da su i oni bili u našim godinama, da su i oni imali roditelje koji su predstavljali autoritet i čije su odluke i zabrane kršili?

Istraživanja pokazuju kako su današnji srednjoškolci više usmjereni na školovanje i ostvarivanje osobnih ciljeva nego njihovi roditelji u toj dobi. Srednjoškolci 80-ih godina češće su bježali od kuće i isprobavali različite opijate družeći se sa “škvadrom” bez roditeljskog znanja i dopuštenja. Za nas kažu da smo buntovnici koji ne pišu domaće zadaće i dragocjeno vrijeme troše na komunikaciju s prijateljima na društvenim mrežama. U njihovo vrijeme normalno je bilo da se slobodno vrijeme potrati na druženje sa “škvadrom” u lokalnom bircu ili na klupici u parku s pivom u ruci. Možemo li barem probati živjeti u ritmu koji je bio popularan u vaše vrijeme?

Izlazeći u „Papillon“ pjevušili su hitove popularnog benda „Film“ i pokazivali svoje „dance“ pokrete u ritmu muzike za ples na podiju gdje su djevojke u kratkim haljinama odmjeravale zločeste dečke u kožnjacima i levisicama s bijelim tenisicama na nogama. Također, uživali su uz „Bijelo dugme“ i „Riblju čorbu“ i njihovu „Dva dinara druže“. Neki od njih vikende su provodili u seoskim domovima na plesnjacima gdje su odmjeravali snage u plesu na ritmove Duška Lokina i gdje su se širile ruke već na prve stihove Miše Kovača. Tražeći dečke u plavim košuljama, djevojke su na kasetofonima stavljale na „repeat“ „Košulju plavu“ u izvedbi kultnih „Novih fosila“ i nestrpljivo čekale da ih njihov dragi pozove na ples uz pitanje: „Do you wanna dance?“
Oni roditelji koji su bili skloniji stranom rocku svoje vrijeme provodili su neprestano preslušavajući ploče „Beatlesa“, Davida Bowieja, „The Doorsa“ i ostalih. Takvi su roditelji kao svoje mjesto za izlazak radije odabirali klupicu u parku gdje su u kožnjacima i crnjacima, s irokezom na glavi i svevremenskim martama i starkama na nogama izmjenjivali stihove najdražih pjesama.
Roditelji koji su svoju srodnu dušu pronašli u srednjoškolskim danima provodili su večeri u šetnjama gradom i odlascima u kino gdje su zagrljeni gledali romantičan „Prljavi ples“, „Briljantin“ ili guštali u danas popularnim „Zvjezdanim stazama“ i „Ratovima zvijezda“. Oni koji su uživali u praćenju mafijaških poslova, posjećivali su projekcije nastavaka „Kuma“. Djevojke zaluđene Tomom Cruiseom pratile su njegove pilotske podvige u „Top Gunu“ zamišljajući takvog svojeg budućeg izabranika.

Danas, tridesetak godina kasnije, naši roditelji prisjećaju se slavnih 80-ih godina prošloga stoljeća kada su proživljavali svoju mladost, kada im ni u primisli nije bilo da ćemo doći mi, njihova slika i prilika koja će isto tako htjeti iskušati sve čari srednjoškolskog dijela mladosti.

Dragi naši, uz nostalgične stihove vaših Prljavaca „Sve je lako kad si mlad“ kažemo vam da je ovo naše vrijeme, naša prilika za stvaranje sjećanja za život.

Petar Kukec, 4. a

To su bila vremena

Moji roditelji rođeni su ranih sedamdesetih ili, još preciznije, majka 1972., a otac 1970. godine. Upoznali su se u Varaždinu gdje su oboje studirali. Jedino što im je zajedničko jest slušanje rock glazbe i vrlo tolerantan i liberalan pogled na svijet i društvo unatoč tome što su odrasli u tradicionalnim obiteljima.

Moju je majku fascinirala glazba iz vremena kada je nastao bend “Psihomodo pop”, na čijem je koncertu bila kad još uopće nisu bili poznati, isto kao i “Hladnog piva”, u kultnom prostoru kluba “Podravec” u Virju. Taj se klub nije smatrao „finim“ mjestom i ondje su se za izlazak nosile poderane traperice, karirane košulje i marte. Takvo je mjesto bila i “Kuglana” u Koprivnici, a jedno vrijeme i disko u “Picoku” u Đurđevcu. U to isto, srednjoškolsko vrijeme izlazila je s prijateljicama u “Papillon” u Peterancu, “Lord” u Virju ili “Hollywood” u Koprivnici. Na tim se mjestima slušala pop/rock glazba, npr. “Vještice”, “ITD band”, “Divlje jagode”, “Bijelo dugme”, “Haustor”, “Prljavo kazalište” i mnogi drugi. Tada nije bilo „narodnjaka“ na takvim mjestima jer se takva glazba svirala na zabavama i u određenim „kafanama“ gdje je bilo više starije publike. Pamti da nikad nije imala dovoljno novca za izlaske pa su često znali uz jedno piće provesti cijelu večer, što i nije bilo važno jer se cijela večer provodila plešući. Uglavnom se u izlaske išlo oko 20 sati, a povratak se kući organizirao oko 2 ujutro. Što se filmova tiče, često se išlo u kino, a u kinu su se mogli gledati i stariji filmovi, ne samo najnoviji. Najupečatljiviji su joj filmovi bili “Prljavi ples”, “Kum”, “Društvo mrtvih pjesnika” i “Život je lijep”. Mnogo se vremena provodilo i za televizijom pa je tako otkrila “Leteći cirkus Montyja Pythona”, “Mućke” i “Crnu guju”.

Moj se otac, s druge strane, ne sjeća u tolike detalje kako je provodio svoje srednjoškolsko vrijeme, ali izlazio je vikendom u neki od kafića ili Dom JNA u Virovitici, kino i omladinski dom u kojem se održavao „disko“, ali čije je radno vrijeme bilo gotovo u ponoć. Najdraži su mu filmovi tog vremena bili “Pink Floyd: The Wall”, “Ratovi zvijezda” i “Otimači izgubljenog kovčega”. Od domaćih grupa slušao je “Riblju čorbu”, “Azru”, “Atomsko sklonište”, “Buldožer”, Elvisa J. Kurtovića, “Zabranjeno pušenje” i mnoge druge, a od stranih “The Rolling Stones”, “The Beatles”, “Led Zeppelin”, “The Doors”, “Talking Heads”, “Deep Purple” i “Black Sabbath”.

Lovro Herbai, 4. b

A

 

 

Komentari

komentara