Hodati za različitost – zašto je važno volontirati

Nikol Bali mlada je i svestrana pripravnica u našoj školi. Svoje slobodno vrijeme obogaćuje volontiranjem u raznim udrugama, članica je Savjeta mladih Grada Koprivnice, a bavi se i pisanjem. Ovaj put iznenadila nas je dirljivom pričom o sloniću kojeg nisu slušale noge. Slikovnica je nastala u suradnji s Antonijom Prilikom i Mariom Matijašićem, a tiskana je zahvaljujući dobrim ljudima koji su im pomogli. Cijelu priču o nastanku ove predivne slikovnice i kako do nje možete pročitati u ostatku članka.

Patricia Rašan, 4. a

U ovo blagdansko vrijeme često nas ponese čarolija darivanja i pomaganja koja prestane nakon što se ugase posljednje svjećice u izlozima trgovina. I baš kao što i naša blagdanska euforija vrlo brzo iščezne i obuzme nas siječanjska mrzovoljnost, tako i naša empatičnost i spremnost za pomaganje nestane bez traga. Osjećaje smo pospremili u kutiju zajedno s blagdanskim ukrasima. Ruke su nam u džepovima. Zaboravljamo da smo prije nekoliko dana pružali ruku bližnjemu. Hodamo s rukama u džepovima, nespremni na pomaganje, sve do nekih novih blagdana.

Postoje ljudi (i životinje) kojima je naša ispružena ruka potrebna cijelu godinu. Možemo ih pronaći svugdje: u „Svitanju“ (gdje mnogi od vas volontiraju), kod Šinterica dobrog srca, u bolnicama, u „Laticama“… Potrebno je samo odlučiti kome ćemo pružiti ruku. Možemo se igrati s dječicom, pričati im priče, šetati pse koji još nisu pronašli svoju obitelj, plivati s djecom s posebnim potrebama, pomagati nekome u učenju i još mnogo toga.

Kada volontiramo, dajemo sebe drugome, a jedino što svatko od nas zaista posjeduje je on sam. Volontirajući, dajemo najvrjednije što imamo. Svoj sam volonterski put počela kao srednjoškolka u Obiteljskom centru Koprivničko-križevačke županije gdje sam pomagala djeci u učenju. S odlaskom na fakultet pružile su mi se mnoge mogućnosti volontiranja. Kao studentica najviše sam volontirala u Gradskoj knjižnici „Rijeka“ gdje sam vodila čitateljske klubove, čitala umirovljenicima i pričala priče i u Udruzi „Portić“ gdje sam bila teta pričalica. Sa završetkom fakulteta počela sam volontirati u Društvu Naša djeca Koprivnica u kojemu trenutno vodim projekt „Bajkaonica“.

Ove sam ljetne praznike prvi put volontirala u Udruzi za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama „Latice“. U „Laticama“ me dočekao val kreativnosti, radosti, poštovanja, tolerancije i prijateljstva. Uz moje malene nove prijatelje s kojima sam se mnogo igrala, smijala, pjevala, crtala i loptala, upoznala sam i Antoniju Priliku, zaigranu vrtićku tetu koja je vodila ljetne igraonice u „Laticama“. Antonia i ja jednoga smo dana pile kavu kod mene doma i ideja je došla spontano – idemo napraviti priču posvećenu djeci s teškoćama. Dva smo se mjeseca dogovarale o slikovnici, a napravile smo ju u otprilike dva mjeseca. Kada je slikovnica bila gotova, moj dobar prijatelj Mario Matijašić, medijski dizajner, slavio je završetak studija. Predstavila sam mu ideju slikovnice i pitala ga: „Koliko bi ti to nama naplatio?“ Mario je rekao da će nam to napraviti besplatno, volonterski i svoj je posao sjajno odradio. I tako je nastala slikovnica „Slon kojega nisu slušale noge“ koju smo tiskali uz pomoć dobrih ljudi. U slikovnici je riječ o Malom Slonu, sloniću koji se rodio „a da ga nisu slušale noge“. Njegovi su mu prijatelji napravili drvena invalidska kolica kako bi i on mogao sudjelovati u uobičajenim slonovskim igrama.

Slikovnica je važna iz dvaju razloga: prvi je razlog senzibilizacija djece vrtićke i niže osnovnoškolske dobi na teškoće s kojima se članovi „Latica“ susreću, a druga je sakupljanje novčanih donacija za sve vezano za novi prostor koji je Udruzi hitan i nužan.

Slikovnica se može dobiti (kao zahvala za novčanu donaciju) u prostorijama Udruge, u kućici pored klizališta, kod mene ili drugih volontera. Možete ju „naručiti“ i na našoj Facebook stranici. Sav prihod od donacija za slikovnice ide Udruzi „Latice“ u sklopu humanitarne akcije „Darujte prostor Laticama“. Želite li i vi uljepšati nečiji dan, mjesec, godinu i život? Pomozite nam da sagradimo kućicu u kojoj će „Latice“ moći provoditi svoje aktivnosti. Volontirajte. Radujte se. Uljepšajte nekome dan.

Nikol Bali, prof.

FOTO: DRAVA.INFO