Egzorcizam iliti „prvi pravi hrvatski film strave“

O najnovijem, kontroverznom filmu nagrađivanog redatelja Dalibora Matanića piše naš filmski ekspert Lovro Herbai

Hrvatska općenito nije dovoljno poznata zemlja. Manje je poznata po svojim filmovima, a još manje po svojim filmovima strave. Povijest filmova strave na Balkanu nije plodna. Najbolji primjer našeg filma strave vjerojatno bi bila „Leptirica“ ili „Izbavitelj“ i njegov remake „Infekcija“. „Srpski film“ najpoznatiji je, ujedno i najviše uznemirujuć, film strave s Balkana na internacionalnoj razini, i to s dobrim razlogom (tko ga je gledao, zna točno na što mislim). „Egzorcizam“ stoga dolazi kao naručen! Ovakav film nikada nije bio viđen na ovim prostorima i drago mi je što mogu reći da sam ga pogledao na velikom ekranu.

Priča je poprilično obična za ovakvu vrstu filma. Djevojka Maša možda je opsjednuta Vragom i njezina sestra Vera poziva svećenika/egzorcista Viktora da ga iz nje otjera. Njegovom „performansu“ pridružuje se i psihologinja Sofija te Lidija i Boris, voditeljica i kamerman iz Obiteljske TV. Nakon njihova okupljanja slijedi sat vremena napetosti i strave u mračnom podrumu gdje svi udružuje svoje snage kako bi istjerali Vraga iz Maše!

Ne zvuči u potpunosti originalno, i nije, ali moram pohvaliti redatelja i scenarista Dalibora Matanića što se usudio snimiti ovaj film i pokazati ga javnosti. Očito je da voli filmove strave. Cijeli se film čini kao hommage klasicima filmova strave i njegova podžanra, found footage. Scena koja je najupečatljivija u tom smislu jest ona kada Maša izvikuje opscene riječi i pokušava mentalno slomiti Viktora njegovim potisnutim seksualnim fantazijama (scena paralelna onoj iz Friedkinova kultnog klasika „The Exorcist“).

Likovi u filmu dobro su osmišljeni i zanimljivi iako mi se na trenutke činilo da su njihove interakcije pretjerane. Viktor je svećenik koji je u prošlosti imao kontroverzan odnos s jednom djevojkom i sada obavlja svoj prvi egzorcizam. Nitko u filmu nema povjerenja u njega osim Vere koja ga je i zamolila za pomoć. Vera se jako brine za Mašu i njihova je prošlost najviše uznemirujuća. Naime, Verina majka umrla je zbog bolesti pa je dulji dio svog života živjela s ocem. Nije rečeno je li ju otac silovao ili je voljno bila s njime, ali uglavnom, zatrudnjela je zbog spolnog odnosa sa svojim ocem i rodila Mašu. Obožavala je Mašu pa je ubila svog oca kad je Mašu pokušao silovati. Aha, teške se stvari događaju u ovom filmu. Da stvari budu još teže, psihologinja Sofija, koja pokušava Mašino ponašanje objasniti medicinskim terminima, saznaje kako je Viktor bio u vezi s njenom kćeri Adom, koja je počinila samoubojstvo zbog toga što ju je Viktor „iskoristio“. Dovoljno je reći da Sofijina reakcija nije bila bajna. Boris, kamerman, prihvatio je posao snimanja egzorcizma samo zato što je Maša bila njegova djevojka. On nema neku skrivenu mračnu tajnu kao ostali likovi u filmu i najmanje je zanimljiv, ali bilo je zabavno gledati kako se pred kraj filma napokon suprotstavio svojoj šefici Lidiji u vezi s njenim stavovima. Čvrsta vjernica i borac protiv abortusa, Lidija također ima mračnu tajnu koja se otkrije u jednoj od najboljih sekvenca u filmu. Koliko se god ona pravila pred kamerama da je savršena vjernica i čovjek, ona je zapravo možda i najgora od svih u filmu. Radi svoje karijere izvršila je pobačaj. Ali čekajte, nije to sve! Još nam ostaje Sofija, psihologinja! Sofija je već prije pokušala izliječiti Mašu svojim posebnim metodama, ali neuspješno. Vjerojatno zato što je Mašu kupala u svinjskoj krvi i tjerala ju da jede sirovo meso. Da. Ona je bivša sotonistica. Znam koliko suludo zvuči u tekstualnom formatu, ali svako od ovih otkrića iznenađujuće dobro funkcionira u sklopu filma. Početak i sredina filma savršeno grade likove i njihove ideale kako bi ih doveli do samog dna u zadnjih dvadesetak minuta.

Gluma je izvrsna! Svi su bili odlični u svojim ulogama najveći dio vremena, ali u nekim trenutcima bilo je malo glumatanja specifičnog za kazališne predstave. Janko Popović Volarić kao Viktor bio je genijalan i jako me izgledom i ponašanjem podsjetio na Tomasa iz serije The Exorcist. Nika Ivančić kao Maša je nevjerojatna. Stvari koje izvodi u filmu jako je teško dobro odglumiti, ali ona je to uspjela. Iznenađujuće je jeziva i u potpunosti neugodna te je svaku stranu svog lika vjerno odglumila. Kao što sam rekao, gluma je izvrsna pa ne bih htio ponavljati isto za svakoga glumca, ali Volarić i Ivančić bili su mi prave zvijezde filma i nadam se da će i u budućnosti imati slične uloge.

U filmu se koriste dvije tehnike snimanja. Jedna je ona klasična gdje sve promatramo kao publika, a druga je found footage tehnika pomoću koje vidimo isto ono što vidi i kamerman. Iako je film estetski ljepši kad se koristi ona prva tehnika, ne mogu reći da je found footage dio bio loš. Jako mi se svidjelo što je film izmjenjivao te dvije tehnike i na trenutke je bilo dobrodošlo, ali je opet bilo previše slično stranim filmovima strave pa me nije impresioniralo jer sam se naviknuo na takav način snimanja. Ono što me jest impresioniralo atmosfera je i zvučni dizajn. Svaka pohvala ekipi iz zvučnog dizajna jer glazba i zvučni efekti koji su korišteni u filmu stvaraju odličan osjećaj nelagode i klaustrofobije. Najdraži kadrovi bili su mi upravo oni koji nam prikazuju tamne uličice i oronule zgrade obasjane jedino slabom uličnom rasvjetom i koji su popraćeni udaljenim zvukom pasjeg laveža. Uistinu me iznenadila posvećenost takvim detaljima i ovo je vizualno najposebniji domaći film koji sam pogledao.

Sve u svemu, „Egzorcizam“ je uspio u svojoj misiji da hrvatskoj publici prikaže uznemirujuću priču usko povezano s našom stvarnošću (Obiteljska TV – U ime obitelji; skrivene kontroverzne tajne; sekularizacija i sl.) i da ju pritom dobro prestraši. Naravno da ću preporučiti ovaj film iako moram napomenuti kako ovo definitivno nije film za svakoga zbog svoje opscene prirode, ali je jako kvalitetan i mislim da se stvarno ne bi trebalo loše govoriti o filmu samo zato što ima nekoliko nasilnih scena i golotinje, već da bi trebalo podržavati ovakve filmove baš zato što su unikatni za naše područje i tko zna kada će se opet pojaviti neki hrabri redatelj da nam, stvarajući horror film, poruči što ne valja u našem društvu.

Lovro Herbai, 4. b

Komentari

komentara