Glazbene večeri u “Domoljubu”: ZZ QUARTET

Pišu: Mirna Kovač (4. b) i Lana Deverić (2. a)

Pučko otvoreno učilište Koprivnica i Dvorana “Domoljub” niz godina organiziraju glazbene programe i ugošćuju ponajbolje hrvatske i inozemne klasične i džez-sastave. U tome ih – odgajajući mladu publiku – svesrdno podržava i profesorica Glazbene umjetnosti Dragica Bedenik-Boltek. Objavljujemo najbolje učeničke osvrte na koncerte u sklopu Glazbenih večeri u “Domoljubu” 2017.

Dvorana „Domoljub“, Koprivnica, 16. listopada 2017.

Bio je ovo koncert svjetskog duha, od ugođaja do podrijetla članova kvarteta. Baš iz tog razloga Dvorana „Domoljub“ činila mi se skučenom, kao da je ovaj sastav tražio prostraniju lokaciju.

Izašavši na pozornicu, članovi ZZ quarteta već su svojim izgledom pokazali da su drukčiji, originalni. Glazba koju su izvodili bila je klasične džez-forme: sa zajedničkim dijelovima i solažama. U solažama izvođači su bili podjednako zastupljeni, iako je harmonika došla najviše do izražaja, upravo zbog virtuoznosti izvođača i dojma koji je on ostavljao na publiku svirajući. Najistaknutija je bila scena u kojoj je harmonika izvodila solodionicu. Bila je to moćna, dostojanstvena igra zvuka koja me u nekim elementima podsjetila na Bachova djela za orgulje. Moglo bi se reći da je harmonika u tih desetak minuta gotovo oživjela pokazavši svu ljepotu svoga zvuka i raznovrsnost tehničkih mogućnosti.

Kako su i sami izvođači napomenuli, sklade koje su izvodili bile su njihova originalna djela. U njima je bilo različitih stilova i zvukova nalik svemirskoj glazbi, kao i zvižduka koje je proizvodila harmonika, a mogli su se čuti i elementi tradicionalnih pjesama.

Izvođači su se nekoliko puta obraćali publici, najčešće ne bi li se predstavili. Nakon svake skladbe publika ih je nagradila velikim pljeskom, što je bio jasan znak njihove oduševljenosti, koju su izvođači nagradili bisom.

Koncert je trajao umjereno, a solaže su bile relativno kratke, također umjerene. Svi su izvođači bili sjajni improvizatori, usklađeni u stvaranju, predani džezu u potpunosti. Žao mi je što kontrabas nije imao značajniju solažu gudalom iako ga je koristio u jednoj skladbi. Ukupan zvuk ovog sastava vukao je na elektronsku glazbu.

Bio je ovo sjajan spoj svega i svačega. Još su jedno obilježje ovoga sastava glasni završetci popraćeni jecanjem harmonike nakon postupnog stišavanja ostalih instrumenata. Ti snažni završetci podsjetili su me na ono pravilo: najvažnije je ostaviti dobar dojam na početku i na kraju. Ne znam zašto, ali ovaj je sastav doista želio da ga se dobro čuje, možda malo i previše. No, iako sam čula i bolje, ZZ quartet svojom mi je posebnošću (originalnošću) ugodno ispunio večer i utoplio dušu. Uz svjetski prizvuk i umjetničku zaigranost postigao je baš ono čemu teži gotovo svaki džez-sastav.

Mirna Kovač, 4. b

ZZ quartet zanimljiv je sastav četvero glazbenika koji objedinjuju i odražavaju sve glazbene vrste, a njihova su imena Simone Zanchini, Ratko Zjača, Štefan Bartuš i Klemens Markt. Ratko Zjača (gitara) studirao je u Zagrebu, Rotterdamu i New Yorku te dosad surađivao s velikim džezistima. Simone Zanchini svirao je accordion-harmoniku. Podrijetlom je Talijan i harmonikaš je u Ansamblu Scaligero kazališta La Scala u Milanu. Vrlo često eksperimentira s elektronskim i akustičnim zvukom. Štefan Bartuš i Klemens Markt, iz Slovačke i Austrije, nastupili su na kontrabasu i bubnjevima.

Na prvi pogled glazbenici su djelovali vrlo šaroliko, maštovito i otkvačeno. Imali su zanimljiv odjevni stil – Ratko Zjača nosio je na glavi šarenu kapu i mušku torbu oko struka, a Simone Zanchini nosio je zanimljivu šarenu jaknu.

U prvoj sam skladbi primijetila da su glazbenici vrlo usklađeni, ne samo izvedbom nego i gestama. Doimali su se kao vrhunski glazbenici od prvih taktova baš zbog pokreta koji su odavali koliko uživaju u izvedbi, a to je ono što i čini pravog glazbenika, zar ne? Prva je skladba počela vrlo umirujuće, kasnije je dobila živost i energiju, a završila je kako je i započela – umirujuće. Svidio mi se solistički dio za kontrabas u toj skladbi.

Druga je skladba – uz petu – dobila najveći pljesak publike jer je sve nas najviše oduševila. Bila je vrlo brza, energična, a svidjeli su mi se solistički dijelovi gitare i bubnjeva. U ovom mi se kvartetu svidjelo što odlično funkcioniraju kao ekipa, ali i kao solisti te je svatko barem jednom tijekom koncerta dobio svoj solistički dio.

Nakon druge skladbe glazbenici su nam se predstavili s nekoliko riječi, prvo na hrvatskom (Zjača), a zatim na engleskom. Ovo im je bio treći koncert na turneji i drugi su put u Koprivnici. Dosad su snimili tri albuma, a u tijeku je snimanje četvrtoga. Svaka odsvirana skladba bila je autorsko djelo.

Svim su se skladbama provlačili zanimljivi i posebni elementi – npr. bubnjar je povremeno dodavao zvuk zvonca i udaraljki, harmonikaš elektronske zvukove koji zvuče malo kao cvilež. Harmonikaša ću pamtiti po petoj skladbi u kojoj je imao solistički nastup do otprilike polovice skladbe i to je bio stvarno dobro odrađen dio – imala sam osjećaj kao da slušam cijeli orkestar, a ne zvuk jednog jedinog glazbala. Glazbenici su večer završili skladbom Cafe Finale. Također su nas počastili jednim bisom.

Svidio mi se koncert, a još više glazbenici koji su tako posebni i otkvačeni. Iako nisam ljubiteljica džeza, u ovome sam koncertu zaista uživala.

Lana Deverić, 2. a