Pisma naših brucoša

Piše: Nikolina Mesić

Odlazak na fakultet za mnoge je stresan period, što mogu sa sigurnošću potvrditi. Preseljenje u novi, nepoznati grad, odvajanje od obitelji i prijatelja ono je što većini najteže pada. Iako na fakultetu nisam poznavala nikoga, ubrzo sam „skupila“ novu ekipu koja dijeli slične interese kao i ja. Nakon preživljenog prvog (najtežeg i najdužeg) tjedna, stvari postanu lakše i jednostavnije.

Prvi su dojmovi što se tiče fakulteta očekivani. Ovdje svatko ovisi isključivo o samom sebi. Profesori zahtijevaju rad, rad i rad. Nitko vas neće moliti da naučite barem za ocjenu dovoljan. Koliko se trudite, takvu ćete ocjenu na kraju semestra i imati. Pozitivno je to što nema toliko ispita kao u gimnaziji, a i broj predmeta je puno manji. Predavanja su uglavnom u popodnevnim satima (u mom slučaju), pa mogu duže spavati. Dobrom organizacijom uspijevam izvršavati sve obaveze (za sad), pa pronalazim vremena i za izlaske.

Osjećam li se spremnom? Da, sada se osjećam spremnom za sve ono što me očekuje, ali da me je to netko pitao prije mjesec dana, odgovor bi bio sigurno negativan.

Dragi maturanti, pred vama je državna matura i odabir željenog fakulteta. Počnite se na vrijeme spremati i neće biti problema. Slušajte savjete svojih profesora i „izgurajte“ zadnju godinu. Državna matura nije toliko teška (obvezni predmeti) i nemate razloga za previše brige. Znam da vam ovo sada zvuči smiješno, ali za godinu dana to isto vi ćete govoriti drugima. Upišite ono što vi želite jer ćete taj posao ipak raditi ostatak života.

P.S. Nikolina studira Povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru, našem gradu s najduljom sveučilišnom tradicijom (od 1396. godine).

Komentari

komentara