Uzdižemo se uzdižući druge

Autor je naslovne misli američki pisac Robert Ingersoll. Na početku školske godine 2016./2017. u Gimnaziji su učenicima otvorena nova vrata, vrata koja stoje na ulazu razvoja empatije, odgovornosti, veće perspektive i svijesti mladih ljudi. Da je takvo nešto uopće postalo moguće, možemo zahvaliti humanitarnoj akciji naše škole za dobrobit korisnika Centra za pružanje usluga u zajednici „Svitanje“ koja je započela prije nekih godinu dana, a glavni pokretač projekta bio je profesor Miodrag Maričić.  U početku se sve razvijalo prilično polako te se velik broj zainteresiranih smanjio, ipak oni s najvećom upornošću i željom za ovakvim radom marljivo su odslušali sva predavanja i prikupili potrebno znanje za daljnji rad koji se iz riječi pretvorio u djela. Krajem travnja i početkom svibnja 23 gimnazijalaca započelo je s jednotjednim volonterskim radom u poludnevnom boravku u „Svitanju“ te u suradnji s djelatnicima „Svitanja“ i školom sami planiraju i organiziraju svoj rad. I ove nove školske godine nastavljaju s radom u nešto manjem broju, ali s više iskustva i jednako jakim plamenom.

Marija Ferčec, 2. g

Volonterke 2. g razreda koje sudjeluju u projektu svoje su dojmove iznijele za FRANzine:

U protekloj školskoj godini imala sam priliku biti dio nečeg većeg od onoga što sam imala dotad. Imala sam priliku pomoći i to mi je donijelo veliko zadovoljstvo. Za mene je dobro iskorišteno vrijeme jako bitno i smatram da je svaka minuta rada s djecom iz „Svitanja“ zaista u punom smislu riječi dobro iskorištena. Na početku sam mislila da će možda biti naporno, ali sam kući odlazila dobre volje i uvijek s malo više iskustva. Djeci s kojom radimo potrebna je pomoć u učenju, pisanju zadaća, ali i potrebno je biti tu za njih čak i ako je to samo sat vremena tjedno. Potreban im je svaki osmijeh, razgovor, igra, a možda najviše pažnja koju dobivaju od nas volontera. U početku volontiranje je za mene značilo novo iskustvo, priliku, ali s vremenom se pretvorilo u dobru naviku koja se nastavlja i sada u novoj školskoj godini, a vjerujem da će tako i ostati do kraja četvrtog razreda, a onda i poslije – u nekom drugom obliku. (Marija Ferčec)

Rad s djecom pomaže mi da se tih sat vremena posvetim samo njima i zaboravim na svoje probleme. Kada vidim da se osjećaju posebno jer dobivaju pažnju koju možda kod kuće ne mogu dobiti, osjećam se sretno jer im barem na neki način mogu olakšati probleme i pomoći im da žele naučiti nešto novo. Učenje im je puno lakše uz nas mlađe i zato bi se što više mladih trebalo uključiti u volontiranje. (Gabriela Vuljak)

Iako ne volontiram već dugo, naučila sam voljeti tu izvanškolsku aktivnost. Sretna sam što svojim dobrovoljnim radom pridonosim djeci, na neki ih način uveseljavam i pomažem im učiti. Na taj način pomažem i sebi jer svijet gledam s drugačije pozicije i bolje shvaćam neke stvari. Ova mi aktivnost pomaže da izgradim svoj stav i samopouzdanje, ali razvijam i empatiju jer činim nešto korisno za druge. (Dunja Mamula)

Vrijedne volonterke Gabrijela, Dunja i Marija predstavile su projekt volontiranja na sjednici Nastavničkog vijeća 30. listopada 2017.