Hrvatski sportaši vs. hrvatski navijači

Učenici 1. e razreda razgovarali su i pisali o navijačkoj kulturi u Hrvatskoj, o tome kako sami sebe vidimo, a kako nas vide drugi kad je o sportu riječ te o odnosu između hrvatskih sportaša i navijača. Evo nekih njihovih razmišljanja

Nije tajna da su hrvatski sportaši među najboljima u svijetu. Daju sve od sebe na bilo kojem natjecanju, sve na ponos našoj prelijepoj domovini. A u stopu ih prate hrvatski navijači. (Mia Ljubić)

Svaka zemlja ima svoje predstavnike kad je riječ o sportu, pa ih tako ima i Hrvatska. Sportaši koji dolaze iz raznih zemalja na raznovrsnim natjecanjima, igrama i prvenstvima na jedan vrlo poseban način igraju uime cijele svoje zemlje, promoviraju je i čine ju bitnom. Zauzvrat dobivaju poštovanje, zasigurno i divljenje svojih sunarodnjaka, što i zaslužuju. (Petra Fičko)

Jesu li hrvatski navijači dorasli hrvatskim sportašima? O toj bi se temi dalo mnogo raspravljati. (Vendi Košćak)

Jeste li ikad primijetili kako se ponašaju naši sportaši, a kako naši navijači? Mislim da biste se iznenadili kolika je razlika u njihovu ponašanju. (Anja Jukić)

Svi sportaši iznimno su marljivi i talentirani, što dokazuju brojne medalje i nagrade. Navijači, s druge strane, znaju biti vrlo neugodni. Postoje oni koji bodre svoje igrače, čak i oni koji vjerno dolaze na svaku utakmicu ili meč kao podrška. S druge se strane nalaze oni koji ne razmišljaju kakve bi posljedice moglo ostaviti njihovo neprimjereno ponašanje te onda bacaju baklje na igrališta, zvižde i fućkaju protivničkom timu, a ponekad zna doći i do tučnjava i tada policija mora rješavati nemire. (Paula Punek)

Borimo se s mnogo društvenih problema današnjice koji se prenose na sportske terene. (Lucija Rimac)

Naši sportaši naš su ponos. (Dora Orošić)

Iako je svrha navijanja ohrabrivanje i motiviranje igrača, mnogi su sportaši priznali da ih neki načini navijanja često dekoncentriraju. Najbolji primjer lošeg, ali i najčešćeg ponašanja navijača jest nekulturno, bahato i bezobrazno vrijeđanje protivničke, a nerijetko i vlastite ekipe. (Nina Vondrak)

Nikad ne shvaćam čemu to vječno urlanje na televizor kad je tekma, pa ludovanje oko sudaca, mislim si, lomiš živce radi tamo nekakvog lika kojeg i ne poznaš. I onda se zapitam kakva je to opsesija ili ljubav između sportaša i navijača… (Petra Popec)

Iz iskustva znam kako je sportašima. Osjećaju nervozu i strah, a onda kad iziđu na teren i vide svoje navijače, odmah osjećaju ponos. (Lara Jovanović)

Kako se mi osjećamo kad nam netko vrijeđa domovinu? Osuđujemo ljude koji nas vrijeđaju, ljutimo se na njih. No kad se mi nađemo u situaciji da vrijeđamo protivnički tim, zabavno nam je, time iskazujemo ljubav prema svome timu. Kad smo žrtva, osjećamo se izdano i nismo raspoloženi. Moje je poanta: ne čini drugima što ne želiš da čine tebi. Nije u redu to zviždanje i vrijeđanje. Kad bi se ljudi znali kulturno ponašati i poštovati protivnički tim, bio bi to pravi sportski duh i u gledalištu! (Petra Bačani)

Trebalo bi povećati osiguranje na stadionima i ljude bi trebalo upristojiti. Bilo bi dobro možda čak i zidom odijeliti navijače da ne dođe do incidenata jer za svaku neugodnost klub mora platiti veliku kaznu. (Tamara Sinjerec)

Navijački duh dobro je imati i pokazivati, no nije dobro kada zbog tog navijačkog duha netko strada. Svijet nas vidi kao zabavne i strastvene navijače koji ne izazivaju probleme na utakmicama, zašto se onda ne bismo mogli tako ponašati i u svojoj zemlji? (Lara Horvat)

Postoje dvije glavne skupine navijača, oni koji su došli navijati za neki tim i oni koji su samo došli praviti nered. Navijači bi trebali motivirati i podržavati igrače, ponašati se pristojno tijekom utakmice, a ne bacati smeće, biti nasilni i na bilo koji način ozljeđivati druge. (Lea Šimunic)

Druge zemlje vide nas kao pristojan i miroljubiv narod, ali nekad se dogodi da mi upropastimo to mišljenje – od fućkanja na nečiju himnu do bacanja baklji. (Jurica Mićurin)

Hrvatska je jedna od najvećih sportskih nacija na svijetu. U svim smo sportovima na samome vrhu, a pogotovo u nogometu zbog kojeg gotovo uvijek ostaje gorak okus u ustima, što zbog loše predstave naših nogometaša, što zbog navijačkih incidenata. Već dvadesetak godina od osamostaljenja konstantno gledamo scene baklji koje lete prema svečanim ložama i terenima, za što su velikim dijelom krivi ljudi koji sjede u tim ložama, ili pak s druge strane slušamo ustaške pozdrave s tribina zbog kojih onda naši sportaši nekoliko godina ostaju bez podrške onih pravih navijača. Hrvatska je druga najkažnjavanija nogometna zemlja u Europi, a zašto? Zato što ljudi ne mogu shvatiti kako se uzvikivanje za dom spremni ili ubij Srbina ili pak zviždanje na tuđe himne zbog povijesnih razmirica između dviju zemalja ne uklapa u suvremenu navijačku kulturu. Ima i onih koji čak i izbjegavaju odlaske na utakmice kao znak borbe protiv kriminala, a onda kada na prazan stadion dođu najveći svjetski klubovi i reprezentacije, počnu se smijati jer ne mogu vjerovati da je u Hrvatskoj to moguće. Ali, dobro, neka se oni smiju dokle god mi pobjeđujemo. U zadnje su vrijeme čak postali popularni fizički napadi na nogometne dužnosnike. No, da ne pomislite da je sve tako crno, bilo je i mnogo primjera navijačke solidarnosti tijekom povijesti. Npr. zajedničko branjenje Hrvatske u Domovinskom ratu ili u novije vrijeme zajedničko gašenje požara Torcide i BBB-a. Navijači na neki svoj način govore ono što nitko ne smije i na to trebamo biti ponosni jer, kako kaže uzrečica, kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost. (Ivan Koštić)

Navijači bi sportašima trebali pružiti punu podršku i svojim im ponašanjem dati do znanja koliko vole, cijene i poštuju njihov rad, kao i rad kluba za koji taj sportaš igra. I ja već šest godina treniram košarku i treneri su me već od prvog dana učili kako uvijek moram biti fer prema svojim suigračicama, prema sudcima i protivničkim igračicama. Jako dobro znam da svojim ponašanje i poštenom igrom predstavljam i klub za koji igram. I kod nas se na utakmicama zna dogoditi da navijači igračice ili sudce nazivaju pogrdnim imenima i da svojim ružnim komentarima utječu na sam tijek utakmice. Svoji klub svojim ponašanjem i igrom ne predstavljaju samo sportaši nego i navijači. Stoga smatram da svakog navijača koji prekrši pravila ponašanja na utakmicama treba kazniti visokom novčanom kaznom. Možda će se idući put pristojnije ponašati. I hrvatski sportaši i hrvatski navijači trebaju misliti isto i svojim ponašanjem biti primjer ovoj i budućim generacijama. (Sara Sušanj)

Mislim da naši odlični sportaši nisu zaslužili takvo ponašanje navijača. Njime predstavljaju sve nas, a to nije pravedno jer se većina navijača zna ponašati. (Ivana Kolarić)

Navijači nisu samo pratioci utakmice, oni su dio utakmice, dio pobjede ili poraza. (Đana Kadija)

Bitne osobine svakog navijača trebale bi biti duhovitost, optimizam i sportsko prikladno ponašanje. Ako ih nemamo, bolje da ostanemo kod kuće i navijamo pred malim ekranima. (Vinko Nemet)

Pravi, istinski navijači svoje miljenike ohrabruju pjesmom i poklicima koji bi mogli biti prekretnica u igri svakog sportaša. Mnogi fanatici sporta pogrešno shvaćaju smisao navijanja i u tom neshvaćanju štete svojim ljubimcima.

 

Komentari

komentara