Trebamo li se bojati ja-generacije

Piše: Vedrana Strmečki

Nastavljamo objavljivati aktualne članke iz starih FRANzinea. Tema 17. broja bila je Biti mlad danas!

Današnja je mladež pokvarena, zla, isprazna i lijena. Nikad više neće biti kao što je bila nekada i neće biti sposobna sačuvati našu kulturu! (Natpis na kamenoj ploči, 3000. g. pr. Kr.)

 Ja-generacija termin je kojim se u suvremenoj psihologiji nazivaju mladi rođeni nakon 1990. godine. Tu generaciju stariji opisuju kao ispraznu, lijenu, apatičnu, nezainteresiranu, isključenu, sebičnu, neodgojenu, nestrpljivu, opsjednutu mobitelima, društvenim mrežama i novcem (D. Grenac).

Poznata američka psihologinja Jean Twenge iznosi zapanjujuće podatke kako su generacije današnjih mladih ljudi čak 30 posto više pogođene narcizmom nego generacije u sedamdesetima. Na Hrvatskom jezičnom portalu nailazimo na sljedeće određenje pojma narcizam: psih. obuzetost vlastitim likom i ličnošću, pretjerana ljubav prema vlastitom tijelu; idiolatrija, samodopadnost, samoljublje. Narcizam je, dakle, pretjerana zaokupljenost sobom i postavlja se pitanje stavljaju li današnji mladi uistinu samo sebe u prvi plan, a sve ostalo zanemaruju. Britanski psihijatar Jeremy Holmes u svojoj knjizi Narcizam piše: Narcisi slamaju srca i ne vide posljedice svojih djela na druge. Koliko je tema popularna, svjedoče i brojni članci u kojima o ja-generaciji možemo naći i sljedeće: Oni su pragmatični idealisti. Kao individualci, milenijska generacija lakše prihvaća raznolikost, ne samo u pogledu homoseksualaca, žena i manjina. Informirani su, ali nisu aktivni. Oni su cool, ali nimalo strastveni. Osuđuju ratove i glad u svijetu, ali ništa ne poduzimaju. Novac im je bitan, ali više kao sredstvo za stjecanje novih iskustava i doživljaja nego gomilanje kućerina s bazenima. Iako izgleda kako takva mladež svojom pasivnošću i nezainteresiranošću vodi svijet u propast, ima ona i dobre strane, a jedna od njih zasigurno je samopouzdanje.

Upitali smo učenike drugih razreda koprivničke gimnazije što misle o tome kako je opisana generacija kojoj pripadaju i došli do nekoliko zanimljivih razmišljanja:

  • Sve se vrti oko popularnosti, izgleda, mjesta u društvu. One vanjske vrijednosti postale su važnije od unutarnjih iako svi znaju da bi trebalo biti obrnuto. Sagrađeni su mnogi stereotipi, pomiješane su nerealnost i stvarnost. (Nina Alvir)
  • U današnje vrijeme puno se raspravlja o nama mladima. Smatraju nas neodgovornima, sebičnima, pa i bahatima. Možda je tako bilo i prije, ali stanje uma današnjeg prosječnog mladog čovjeka postaje zabrinjavajuće. (Dora Ormuš)
  • Pozitivne su osobine mladih mogućnost istovremenog obavljanja više poslova, brzo razmišljanje, kreativnost i tolerancija na različitosti. (Marko Benjak)
  • Bez obzira na mnoge izgubljene vrline, kod današnje mladeži postoje i dobre strane: kreativnost, samopouzdanje, snalažljivost. (Emanuel Hladnić)
  • Mislim da moja generacija nije lošija od prethodnih. Što smo stariji, spremniji smo pomoći, poštujemo tuđe mišljenje, tolerantniji smo i počinjemo razmišljati kao odrasli i zreli ljudi. (Lorena Miščančuk)

Na temelju tih stavova zaključili smo da je većina gimnazijalaca svjesna problema koje donosi moderno doba, a optimističniji među njima smatraju kako će upravo njihova generacija biti bolja od prethodnih.

Američki novinar Joel Stein podsjetio je kako su starci oduvijek bili kritični prema mladima. Poznato je da je i veliki grčki filozof Aristotel negativno govorio o antičkoj mladeži ističući njezinu strastvenost u željama, ali lako odustajanje i nedosljednost u ostvarivanju želja. Još stariji izvor, babilonski natpis na kamenu iz 3000. g. pr. Kr., govori kako je tadašnja mladež bila sebična i lijena. Jesu li mladi oduvijek bili takvi ili su možda sve to samo naklapanja roditelja i starijih koji žele da im djeca budu bolja od njih i da postignu što više u životu?

Moramo naglasiti da novu okolnost u vječnom sukobu generacija predstavljaju mediji svojim snažnim utjecajem na živote mladih koji se još psihički razvijaju. Prateći slavne osobe koje vode razuzdane živote, mediji kod mladih stvaraju iskrivljenu sliku stvarnosti, uče ih lošim navikama, govore kako moraju biti lijepi i mršavi te živjeti glamurozne živote poput poznatih osoba kako bi bili cijenjeni u društvu. Treba spomenuti i pojavu koja se svijetom raširila među mladima na društvenim mrežama, a to je dobro poznati selfie, za koji neki psiholozi kažu da je mentalni poremećaj. Njega povezujemo baš uz današnju mladu generaciju i egoizam. (Usput, ako bismo potražili hrvatsku riječ za selfie, naišli bismo na zanimljive prijedloge, npr. samoslika, sebić, osobnjača, autoslika, autoportret…)

Na kraju možemo zaključiti kako na svijest mladih ljudi utječe okolina te su i odrasli dijelom odgovorni. Mladi novoga doba kao da su izgubili volju kada su vidjeli što im život donosi, ali ne mogu se zauvijek skrivati iza svoje Facebook slike! Svaki je pojedinac poseban, svatko ima drugačiji talent i uloge koje imamo u životu nisu jednake, ali imaju jednaku važnost. Da, trebamo biti svoji i puni samopouzdanja, ali ne trebamo biti egocentrični i sebični! Profesor David McCullough poručio je svojim učenicima: Niste posebni! Popnite se na brdo da vidite svijet, ne da svijet vidi vas.

 

 

Komentari

komentara