Tatjana Matić, 4. d
U generaciji koja odlazi krije se niz iznimnih učenika koji su uistinu živjeli svoje srednjoškolske dane nastojeći učiniti razliku. FRANzine vam predstavlja neke od njih.
Tatjana Matić maturantica je prirodoslovno-matematičke gimnazije čiji curriculum vitae već sada izgleda fascinantno. I ne bez razloga! Riječ je o iznimno vrijednoj, načitanoj, elokventnoj i poduzetnoj djevojci koja od prvog razreda oduševljava profesore svojom zrelošću i širinom znanja. Neposredan je povod za ovaj razgovor Tatjanino članstvo u Vijeću mladih, savjetodavnom tijelu koje je oformila predsjednica Republike Hrvatske.
- Niz je postignuća iza Tebe u ove četiri godine. Kojim se najviše ponosiš?
Smatram najvrjednijim postignućem u ove četiri godine širinu pogleda na različite situacije koju sam stekla za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja. Razna iskustva, putovanja i upoznavanje različitih ljudi faktori su koji su malo-pomalo utjecali na moja razmišljanja i smatram da sam doista iz svega izvukla najbolje što se dalo. Kad se osvrnem na sve što sam radila, ne pamtim sate provedene u uredu, učeći ili nešto slično, već iskustva koja sam skupila i sve lijepe stvari koje sam doživjela s fenomenalnim ljudima zato što sam se usudila izići iz svoje zone komfora. Također, sav trud i rad se isplati i najveće je priznanje u trenutku kad vam netko kaže da ste mu nekako pomogli, ohrabrili ga, dali mu jednu novu perspektivu ili motivirali da i sam nastavi dalje ili pokuša nešto novo. Ponosna sam na to kakva sam osoba postala i do kojih vrijednosti u životu držim.
- Što očekuješ od Vijeća mladih?
Očekujem isto tako puno lijepih iskustava i najviše neki moj osobni napredak u smislu razvitka razmišljanja, boljeg poznavanja situacije mladih i različitih društvenih segmenata. Najmlađa sam članica Vijeća i za mene je ovo veliko priznanje, ne na temelju onoga što sam postigla, već na temelju potencijala koji su prepoznali u meni. Biti ravnopravna članica zajedno s ljudima koji su stipendisti velikih zaklada, vode istraživanja na institutima, asistenti su na fakultetima, polaznici doktorskih studija, osnivači startupa itd. velika je čast i poticajno okruženje za rad i usavršavanje. Vijeće će biti aktivno onoliko koliko se mi sami angažiramo, imamo slobodu predlaganja tema i aktivnosti te u samoj grupi vlada kolegijalnost i komunikacija je na visokoj razini. Mislim da je ova platforma dobro zamišljena i da ipak ima neku težinu. Na nama je da ideje i prijedloge pratimo od samih početaka pa do provedbe te ćemo nastojati ostvariti kulturu strukturiranog dijaloga s mladima i dobru komunikaciju s nadležnim tijelima.
- Tvoj angažman u USRED-u započeo je već u prvom razredu. Putovala si puno, stjecala prijateljstva, širila vidike. Što misliš o položaju srednjoškolske populacije u našem gradu i zemlji?
USRED je bio neki logičan nastavak nakon mandata u Mreži mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske još u osnovnoj školi, a sada me očekuju neke nove organizacije, tijela i vijeća. Budući da sam još od osnovnog obrazovanja komunicirala s osnovnoškolcima diljem Hrvatske, a to kasnije nastavila sa srednjoškolcima i studentima, mogu reći da sam doista zadovoljna svim uvjetima koji su mi pruženi tijekom cijelog mog obrazovanja i tvrdim da je naša gimnazija u samom vrhu po rezultatima, ali i kvaliteti izvedbe nastave. Uvijek postoji prostor za poboljšanja, no pamtit ću to razdoblje samo po najboljem. Položaj srednjoškolske populacije ovisi isključivo o njihovu vlastitom angažmanu i tome koliko su spremni uložiti svoje vrijeme da zajedničkim snagama promijene ono što im smeta. Kad god sam nešto htjela provesti ili pokrenuti u našoj školi, gradu ili državi, naišla sam na otvorenost ravnatelja i većine institucija, no uzaludno je činiti nešto za dobrobit srednjoškolaca ako to oni sami ne prepoznaju kao dobro i ne žele sudjelovati ili podržati inicijativu. Znam da postoji određeni broj individualca koji razmišljaju korak naprijed od većine i možda bi nešto i pokušali napraviti, ali razumijem ih i znam koliko je teško zalagati se za opću dobrobit uz čitav niz različitih komentara i nerazumijevanja, no treba ponekad s donkihotovskom ludošću i upornošću kročiti naprijed.
- Misliš li da su mladi dovoljno zainteresirani za društvenu stvarnost?
Mislim da većina mladih nije svjesna društvene stvarnosti, stoga ne mogu biti ni suviše zainteresirani za nju, i da im je teško filtrirati informacije iz različitih izvora i u ovoj dobi imati jasnu viziju sebe, svog života i svoje uloge u društvu. U nekom razdoblju života shvatit će da ne mogu ignorirati činjenicu da ipak živimo u zajednicama, da postoji neko društveno uređenje i da se to itekako manifestira na njihove individualne živote. Cilj svake mlade osobe trebao bi biti dolazak do istine i formiranje zdravog i neovisnog načina razmišljanja, čime god se bavili u životu.
- Ti si odabrala angažiran odnos prema svijetu. Koje su uporišne točke Tvog svjetonazora?
Katolkinja sam i vjera u mom životu ima izrazito važnu ulogu. Odatle crpim sve svoje jakosti, topim svoje slabosti i pronalazim izuzetne primjere postojanosti i ispunjenog života. Iako su mi vjeru prenosili roditelji, u propitkivanjima i kontemplaciji pronašla sam svoj individualni put i jedino u Kristu vidim put, istinu i život. Etika ljubavi, socijalni nauk Crkve i razgovori s meni dragim duhovnicima načela su na kojima počivaju moja razmišljanja i ono čemu stremim. Svjesna sam da put koji sam izabrala, koji zapravo svaki dan iznova izabirem, nije najkraći i najlakši, no ne treba se bojati života i u strahu od neizvjesnosti odustajati od svojih želja, već je potrebno usitinu živjeti svoju individualnost i živjeti život tako da ne žalimo što se nismo usudili biti ono što jesmo.
- Od prvog susreta Čitateljskog kluba osvojila si profesorice hrvatskoga jezika svojim zrelim zapažanjima. S lakoćom i uspješno moderirala si brojne susrete ČK-a, pa i one najmasovnije na Noći knjige. Kako kontroliraš tremu? Kakva je uloga knjige u Tvom životu?
Knjige su bile moja ljubav od pete godine, kada sam i počela čitati. Format čitateljskog kluba bio je moj prvi susret s arumentiranim raspravama i sjećam se kako sam sretna bila što se mogu okupiti s istomišljenicima i ljudima koji također vole čitanje. Kasnije sam tu sreću i zadovoljstvo pronašla u drugim oblicima, vrijeme za čitanje prenamijenjeno je za meni drage osobe i jednostavno trenutačno veću sreću pronalazim u razgovorima od samog čitanja. Shvatila sam da je život proces, a ne projekt, i da ne postoji literatura koju moram pročitati kako bih položila neki završni ispit i zadovoljila ishode, stoga trenutačno uživam u samom tom procesu bivanja i življenja, u prirodi, u ljubavi, u sreći, tako da se uloga knjige u mom životu nešto smanjila, ali moram priznati da je dobro odigrana u samim početcima mog intelektualnog sazrijevanja. Kad radite ono što volite, osjećate neopisivo zadovoljstvo i nema treme u okruženju u kojem se osjećate ugodno i prihvaćeno i to je ono što želim danas-sutra svima na njihovim poslovima, a tako sam je osjećala u svim aktivnostima u koje sam se uključivala u školi. Uvijek mi je bilo izrazito zadovoljstvo razgovarati s profesoricama hrvatskog jezika i vjerojatno sam od njih dobila najljepše komplimente i poticajne riječi u svom dosadašnjem obrazovanju, a sigurna sam da ne znaju da se često u mislima vraćam na njihove riječi koje mi znače više od bilo koje petice ili nagrade u školi. Poručila bih profesorima općenito da češće izreknu što misle o svojim učenicima jer njihove individualne poruke svakom od nas pokazuju da smo zapaženi, da nas doživljavate kao osobe, žive individue, a ne kao brojeve po kojima nas prozivate u imeniku i numeričke ocjene kojima vrednujete nas i naše znanje.
- Kakva su očekivanja od državne mature?
Ne bojim je se. Znam da je to jedan od najlakših ispita koji me čekaju u budućnosti, ali razumijem učenike koji strepe od te famozne mature. Nisam simpatizer standardiziranih ispita i obrazaca po kojima nas vrednuju u školama i životu, ali nekad su jednostavno najbolji i najpravedniji instrument razlikovanja dobrih od izvrsnih. Znanje koje smo dobili tijekom gimnazijskog obrazovanja zadovoljavajuće je i hvala svim profesorima na pristupačnosti, otvorenosti i korektno odrađenom poslu. Pripremala sam se nešto sitno i tijekom godine, ali veliki sam kampanjac i mjesec dana nakon završetka nastave finalnih je nekoliko metara utrke na koje ću se koncentrirati.
- Svestrana si, jednako uspješna i u prirodnim i u humanističkim predmetima. Što namjeravaš studirati?
Nakon višestrukog predomišljanja i traženja svog zvanja, studirat ću Ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu jer smatram da je temelj koji mi omogućuje balans između mojih sfera interesa, razvoj soft skillsa i dovoljno slobodnog vremena za nastavak aktivizma u studentskim organizacijama, ali i čari studentskog života. Ne mogu i ne želim previše unaprijed planirati, trenutačno mi se čini da je beskonačno mnogo mogućnosti preda mnom i veselim se svemu onome što ne mogu predvidjeti, pa ni zamisliti u ovom trenutku. Čak i ako ne budem uspješna osoba u uobičajenom društvenom shvaćanju, težim uspjehu u vještini življenja i želim svima da budu sretni i ispunjeni te se ostvare kao cjelovite osobe koje će biti pokretači društva i kreatori neke ljepše stvarnosti, a do tada puno sreće svima u daljnjem školovanju! 🙂
Najdraža pjesma: Reamonn, Super Girl
Najdraža knjiga: Harper Lee, Ubiti pticu rugalicu
Najdraži citat: Pnz 30, 19-20
U budućnosti želim biti: sretna
Voljela bih: živjeti bez straha od ičega
Razgovor vodila Vedrana Strmečki