Želiš li me u društvu?

Piše: Vedrana Strmečki, 4. c

 

Biti tolerantan znači biti slobodan

Svaki oblik nesavršenosti ili odstupanja od društvenih mjerila kod ljudi izaziva negativne osjećaje, katkad i strah. Često primjećujemo da se ljudi boje različitosti i počinju se ponašati ugroženo. Znanost kao objašnjenje nudi evolucijske teorije, no nije li baš evolucija odgovorna za tu različitost?

Tolerirate ili trpite

Hrvatska enciklopedija određuje toleranciju kao način postupanja ili stajalište o ljudima, stvarima ili idejama koje ne smatramo vrijednima ili poželjnima, ali postojanje kojih ne želimo ni na koji način otežavati ili ugrožavati[1]. Riječ potječe od latinskog tolerare, što znači podnositi.

Tolerancija ima svoju racionalnu i emocionalnu razinu. Tolerantan čovjek odnosit će se uljudno i prema onima s kojima se iz različitih razloga ne bi družio, bit će snošljiv i prema stvarima koje mu se ne sviđaju znajući da su drugome važne. Postoje ljudi koje nisu tolerantni, ali trpe različitost osobe jer ne žele narušiti sliku o sebi kao uzornim građanima. Kao primjer možemo navesti Mirka koji svaki dan pozdravlja Janka i surađuje s njim na poslu, ali ga osuđuje jer je homoseksualac, no ne pokazuje to javno jer će ga društvo proglasiti homofobom.

Može li se tolerancija naučiti?

Često se može čuti da djeca upijaju informacije kao spužve. Najveći dio gradiva nauče u obiteljskom domu od roditelja (primarna socijalizacija), a kasnije u vrtiću i školi (sekundarna socijalizacija). Naravno da djeca oponašaju postupke ljudi koji su im bliski, bila riječ o majci i ocu ili možda pedagogu. Različite osobe postaju važne u pojedinim razdobljima čovjekova života. Tako su u vrtićkoj dobi, prema Eriksonovim stupnjevima socijalizacije, važne osobe roditelji i uža obitelj dok su u adolescenciji (uz roditelje) to vršnjaci, prijatelji i grupe.[2] Djeca stvaraju vlastite stereotipe a zatim i predrasude na temelju roditeljskih, premda im one nisu uvijek izravno dane do znanja. Tolerantan roditelj objasnit će djetetu da nema ništa loše u tome da Afroamerikanci imaju drukčiju boju kože ili u tome da Židovi imaju drukčije vjerske običaje te da ih zbog toga ne treba izbjegavati ili vrijeđati.[3]

Stajališta današnjih gimnazijalaca

Mladi ljudi svojim se stavovima razlikuju od odraslih, katkad u negativnom, katkad u pozitivnom smislu. Zahvaljujući medijima i društvenim mrežama, susreću se s različitim ljudima i situacijama ranije nego prijašnji naraštaji, brže uče i počinju razmišljati svojom glavom i tako formiraju stavove. Proveli smo anketu u Gimnaziji „Fran Galović“ Koprivnica među učenicima trećih i četvrtih razreda i saznali kako se oni ponašaju u društvu te jesu li tolerantni. Učenici su trebali izraziti na skali od 1 (uopće mi ne smeta) do 5 (jako mi smeta) kako se osjećaju kada se nađu u društvu s osobama koje se od njih razlikuju prema sljedećim obilježjima: seksualnoj orijentaciji, boji kože, nacionalnosti, stavu prema vjeri, govoru, financijskim mogućnostima, prehrambenim navikama, odijevanju i glazbenom ukusu.

Na pitanje kako se osjećaju u društvu osobe koja se od njih razlikuje po seksualnoj orijentaciji većina,  68,3 posto, odgovorila je da im uopće ne smeta, dok je samo 2,8 posto – točnije samo četiri učenika od njih 142 – odgovorilo da im jako smeta. Pripadnici druge rase nailaze na potpuno prihvaćanje kod 85,2 posto učenika. Na pitanje kako prihvaćaju osobu druge nacionalnosti, 81 posto učenika odgovorilo je da im to uopće ne smeta. Malo više od pola učenika (74 učenika) nema nikakve predrasude prema ljudima s obzirom na njihov stav prema vjeri.

Hrvatska je zemlja čije su bogatstvo narječja i brojni lokalni idiomi, no katkad zna zaiskriti zbog jezičnih različitosti. Među našim ispitanicima samo je 3,5 posto onih kojima jako smetaju osobe koje govore drukčije (npr. dalmatinski ili slavonski). Najtolerantnijima su se gimnazijalci pokazali kad je riječ o nejednakim financijskim mogućnostima. Od 142 učenika 123 je odgovorilo da u društvo prihvaćaju osobe koje su siromašnije ili bogatije od njih. Razlikujemo se i svojim prehrambenim navikama, netko je čisti mesojed, no mladi i osviješteni ljudi odabiru katkad i vegetarijansku ili vegansku prehranu. Zanimalo nas je koliko smo tolerantni prema toj vrsti različitosti. Najbolji je rezultat, ponovno, postigao odabir uopće mi ne smeta, koji je odabralo 70,4 posto učenika. Razlika u odijevanju uopće ne smeta 63,4 posto učenika, a ukupno sedam od 142 učenika jako smeta kada osobe imaju drugačiji glazbeni ukus.

Iz rezultata ankete može se mnogo toga zaključiti. Grubo govoreći, gimnazijalci su tolerantni i nemaju ništa protiv raznolikosti u društvu. Međutim, ne uznemiruje li podatak da gotovo polovici ispitanika smeta u društvu osoba koja se razlikuje svojim stavom prema vjeri (vjerskom pripadnošću, ateizmom ili agnosticizmom)? Malo je učenika odabralo neku od inačica opcije smeta mi u vezi s glazbenim ukusom ili stilom odijevanja, ali postoje pojedinci kojima smetaju osobe koje se razlikuju od njih po financijskih mogućnostima, nacionalnosti ili po seksualnoj orijentaciji.

Problem netolerancije danas

Sve se više piše o problemu netolerancije i netrpeljivosti u svijetu, i to ne bez razloga. Netolerancije, mržnje i diskriminacije u društvu sve je više. Samo je u Siriji od početka rata ubijeno 300 000 ljudi zbog pogrešne vjeroispovijesti i svjetonazora.[4]

Generalna skupština UN-a 1996. godine pozvala je zemlje članice na utemeljenje Dana tolerancije, koji se otad i obilježava 16. studenog. Prema UNESCO-ovoj definiciji, tolerancija je poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti. Temelji se na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju te predstavlja harmoniju u različitostima. Biti tolerantan znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i poštivati da se i drugi drže svojih, prihvatiti činjenicu da ljudska bića, prirodno različita u svojim religijskim vjerovanjima i uvjerenjima, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti kakvi jesu, bez bilo kakve diskriminacije.[5]

Riječ stručnjaka

Za stručno mišljenje o rezultatima ankete i toleranciji u današnjem društvu zamolili smo profesoricu sociologije i povijesti Katarinu Horvat, voditeljicu grupe Agens u našoj školi. Iz rezultata ankete profesorica zaključuje da smo prilično tolerantna zajednica, što svakako ulijeva osjećaj sigurnosti. O toleranciji u današnjem svijetu misli sljedeće:

Društvo je danas izrazito pluralističko, što je rezultat slobode. Ono je istovremeno i konfliktno, puno raznih oblika terorizma i nasilja. U takvim okolnostima inzistiranje na jednolikosti totalni je promašaj jer vodi u ekstremni fundamentalizam u raznim područjima, čemu svakodnevno svjedočimo. Rješenje za spomenute probleme su odgoj i obrazovanje. Obitelj, škola, mediji, vjerske institucije… imaju obvezu poticati nas na uvažavanje i poštivanje onog Drugog sa svim njegovim posebnostima te na uspostavu međusobnog dijaloga bez predrasuda. Rješenje nam se i dalje može učiniti prilično zamagljenim ukoliko ne osvijestimo činjenicu da smo upravo mi, svatko od nas ponaosob, dio spomenutih institucija. Dakle, rješenje je u nama, stoga promišljajmo o svakom svom postupku na ovaj način. Promišljanje vodi u racionalizaciju, a racionalizacija u toleranciju. Obrazovan se čovjek ne smije brzim tempom života koristiti kao izgovorom za nepromišljanje.

Anketu kojom se propituje koliko smo tolerantni komentirala je i profesorica filozofije Sanja Suton:

Vrednotu tolerancije povezala bih izravno s vrednotom mira jer je potreba za mirotvorstvom sve više izražena u svijetu. Potraga za mirom prije svega zahtijeva snošljivost (toleranciju) i nenasilno rješavanje sukoba.

Tolerancija je zaista potrebna na svim područjima ljudskoga života jer ljudi se međusobno razlikuju. Međutim, treba istaknuti da tolerancija ne podrazumijeva toleriranje svega i svačega jer bi se time i sama ideja tolerancije ugrozila. O tome je još prosvjetitelj Voltaire pisao u svojoj „Raspravi o toleranciji“ spominjući da je dopuštena samo netolerancija netolerantnih. Naime, da bi se sama ideja tolerancije održala, potrebno je netolerantno postupati s onima koji nisu bili tolerantni (npr. netoleriranje nasilništva i drugih oblika neprihvatljiva ponašanja koja dovode u pitanje sam opstanak pojedinca i zajednice).

Rezultati ankete izgledaju dosta optimistično i čini se da su gimnazijalci prilično tolerantni s obzirom na pitanja koja su istraživana. No, je li tako i u praksi? Kada je taj netko „drugačiji“ naš susjed, zet, snaha, najmoprimac, prijatelj…, bi li i tada iskazali toleranciju? Tek u izravnom dodiru s „drugačijima“ pruža nam se prilika za bolje upoznavanje vlastitih stavova, stereotipa i predrasuda. Mislim da je naše društvo još dosta netolerantno spram „drugačijih“ i da tu ima mnogo prostora da se poboljšamo i da svakog pojedinca prije svega sagledamo u njegovu cjelovitom ljudskom liku, a ne tek kroz razlike koje se nama čine neobičnima ili abnormalnima.

 

Budimo otvoreni

Ljudi moraju biti svjesni da njihovi postupci utječu na druge, a ljudske riječi znaju boljeti. Ako netko ima tamnu kožu, ako ima drugačiji naglasak, ne odijeva se po najnovijoj modi, nema novca da si kupi najnoviji iPhone ili ako voli osobu istog spola, ne znači da je loš, zloban ili bezvrijedan čovjek. Treba prihvatiti različitost, upoznati novi svijet i ne biti zatvoren. Mnogi se pozivaju na vjeru i postaju netolerantni, ali evo što piše u Bibliji: Podnosite jedni druge i spremno opraštajte jedni drugima ako tko ima pritužbu na koga. (Kološanima 3:13)[6] Neka vas ne zavaraju stereotipi i ne zavedu razmišljanja onih koji su isključivi, otvorite svoja vrata i pružite nekome divno prijateljstvo.

Vedrana Strmečki, 4. c

Literatura:

[1] http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=61629

[2] Fanuko, N. 2004. Sociologija, udžbenik za gimnazije. Profil. Zagreb.

[3] http://roditeljstvo.com/vijesti/ucimo-djecu-toleranciji

4 http://www.index.hr/vijesti/clanak/sirijski-pakao-u-kojem-je-poginulo-preko-300000-ljudi-poceo-je-zbog–grafita/938151.aspx

[5] http://globalanalitika.com/medunarodni-dan-tolerancije-postivanje-prihvacanje-i-uvazavanje-bogatstva-razlicitosti/

[6] https://www.jw.org/hr/izdanja/casopisi/g201508/sto-biblija-kaze-o-toleranciji/

Komentari

komentara