Marta Kunić, 4. c
Stara, otrcana, izobličena, iskidana, no još uvijek čvrsta.
Prostire se i ne dopušta otkrivanje. Omata. Sputava i prevrće u unutrašnjosti.
Još uvijek ograničava.
Još otiču ožiljci tog bolnog zapetljanja.
Još je duša prikovana mrežom sebičnosti, lažne sigurnosti i grijeha.
Ali ti… Paraš tešku mrežu nastalu iz nepovjerenja i nerazumnosti i otkrivaš njome sakrivenu slobodu.
Promatram svoju ruku pokrivenu koncem kojim prišivam na nju zakrpe, kojim se opirem.
Promatram tvoju ruku prekrivenu krvavim tragovima. Iskidane niti urezane u duboke, žive rane iz kojih se slijeva krv.
Promatram tvoju ruku prekrivenu sijevajućom boli.
Moja bol – dubok podsjetnik sebičnosti.
Tvoja bol – dubok podsjetnik ljubavi.
Shvaćam da te bolim. Boli te moja bol.
A ti ljubavlju sve opravdavaš.