Psi i mačke (naglavačke) njezina su svakodnevica

Patricia i mačak Meeko

Maturantica Patricia Cikuš, učenica 4. d razreda, osnovala je sa svojom sestrom Sonjom FB stranicu Psi i mačke naglavačke 19. travnja 2015. Patricia i njezina sestra aktivno se bave spašavanjem napuštenih mačaka i pasa na području Koprivničko-križevačke županije. Više o Patriciji i svrsi stranice pročitajte u kratkom intervjuu

Kako si došla na ideju da se pokrene takva vrsta stranice?

Sestra i ja dugo smo pomagale volonterkama iz azila i zaključile da bi bilo dobro kad bi postojala neka stranica preko koje bi ljudi mogli objavljivati svoje izgubljene i pronađene kućne ljubimce a da ne šalju oglase na radio ili u novine, a Facebook je odlična društvena mreža za to jer danas gotovo svi na njemu imaju profil i vrlo je lako dijeliti fotografije i objave.

Tko sve sudjeluje u održavanju stranice?

Zasad sudjeluje samo moja sestra, a ja tu i tamo podijelim koju objavu.

Uz školske obaveze, imaš li vremena aktivno sudjelovati u spašavanju napuštenih životinja?

Da, svakako. Kako netko ima vremena za sportske i druge aktivnosti, ja imam vremena za spašavanje životinja, to je moj takoreći hobi, ali i nešto čime se ponosim jer pomažem onima koji si sami ne mogu pomoći. Obično, ako na skrbi imamo malog mačića, sestra se o njemu brine preko dana i hrani ga na bočicu, a ja preko noći jer je meni lakše ostati budnom. 🙂

Imaš li potporu obitelji i prijatelja? Kakve su bile reakcije kada ste započinjale?

Zapravo nismo očekivale ničiju potporu osim potpore roditelja. Prije nego smo osnovale stranicu, napravile smo anketu za građane Koprivnice u kojoj smo postavile pitanja kao što su: „Smatrate li da je Koprivnici potrebna udruga koja bi se bavila zbrinjavanjem i spašavanjem napuštenih životinja?“ i slična i, na naše iznenađenje, ljudi su nam pozitivno odgovarali. Bili su oduševljeni činjenicom da bi takvo nešto moglo postojati u našem malom gradu. Nažalost, rijetki su moji prijatelji koji me podupiru u tome, neki smatraju da to čime se bavimo ne samo sestra i ja nego i svi ostali koji nam nude pomoć, nije „normalno“ iako ja ne vidim po čemu to ne bi bilo normalno.

Jedno je voljeti životinje, a drugo je aktivno se angažirati na njihovoj zaštiti – koja je razlika?

Smatram da ne možeš voljeti životinje, a istovremeno odbijati pomoći nekoj životinji u nevolji.

Među vašim je glavnim ciljevima sterilizacija uličnih mačaka. Možeš li objasniti zašto je bitno sterilizirati mačke i pse?

Takvi postupci sterilizacije uličnih mačaka poznati su pod nazivom „Trap-neuter-release“ odnosno „Uhvati – steriliziraj – vrati“ i pokazali su se kao najjeftiniji, najhumaniji i najučinkovitiji način smanjenja broja uličnih mačaka i poboljšanja kvalitete njihova života. Sterilizirana/kastrirana mačka neće se pariti nekoliko puta godišnje – njeno će zdravlje biti zaštićeno od mačjih zaraznih bolesti. Sterilizirana/kastrirana mačka neće se kotiti nekoliko puta godišnje – njen imunitet i opće stanje će time biti bolji. Takva mačka neće prenositi zoonoze koje nastaju zbog prenapučenosti mačaka na ograničenom području kao što je grad. Sterilizirane/kastrirane mačke neće se tući međusobno, uzrokovati buku i obilježavati mokraćom okolinu u kojoj borave.

Tzv. “feralne”, odnosno slobodnoživuće, nesocijalizirane ili divlje mačke ne prilaze ljudima i potrebna je posebna oprema, iskustvo i oprez da ih se uhvati! Pse je potrebno sterilizirati jer u vrijeme tjeranja često bježe vlasnicima iz dvorišta i tako u opasnost ne dovode samo sebe nego i druge, pogotovo ako istrče na cestu i iznenade vozače. Također, psi su posebno agresivni i nisu isključene ni borbe pasa oko ženki.

Zbog aktivnog djelovanja na koprivničkom području i velikog broja udomljenih kućnih ljubimaca, možemo li vašu stranicu nazvati i pravom udrugom?

Nažalost, još nismo osnovale udrugu pa se njome ne možemo ni nazvati, ali i to je nešto što već dugo planiramo učiniti. Zasad smo samo Facebook inicijativa.

Po tvojem mišljenju, jesu li se Koprivničanci iskazali kao humanitarci kad je riječ o napuštenim životinjama?

Jesu, svakodnevno nam pristižu mnoge donacije, bilo novčane ili u obliku hrane, igračaka i dekica. Iako mnogi doniraju ono što nam je potrebno, ljudi još uvijek nisu svjesni da su nam katkad potrebni i „privremeni domovi“ i „tete čuvalice“ koje bi do udomljavanja u novi dom pričuvale mačku ili psa jer sestra i ja same imamo tri udomljene mačke i psa u stanu te nismo uvijek u mogućnosti zbrinuti novu mačku ili psa.

Koja Ti se priča iz udomljavanja i spašavanja napuštene životinje najviše usjekla u pamćenje?

Ima ih nekoliko, ali najdraža mi je priča o Maši, mješanki nečeg velikog, vjerojatno bernskog planinskog i neke lovačke pasmine. S tri mjeseca bila je teška osam kilograma, a nedavno su nam njeni novi vlasnici javili da je bila na sterilizaciji i da je teška čak 19,5 kg. Najviše mi ona nedostaje jer je bila jedno veliko, blesavo i nespretno štene koje je spavalo sa mnom u krevetu i mahala je svojim debelim šapama kad god bismo se igrale. Bila je jako lijena, kad bismo bile u šetnji, uvijek bi nakon nekoliko koraka stala i legla, a ja bih se morala mučiti da ju ponovno osovim na noge.

Osjećaš li se ponekad bespomoćno i misliš da nema kraja ljudskom nemaru? Što tada?

Da, ponekad se osjećam bespomoćno, a najgore mi je kad dobijemo dojavu da je neka životinja nađena u odvratnim uvjetima, a nitko nam se ne javi da pruži privremen dom, a same ne možemo odmah zbrinuti životinju. Da ipak nastavim, potiče me činjenica da si ljudi uvijek mogu sami pružiti i potražiti pomoć, dok životinje to same ne mogu i ljudi bi trebali biti tu za njih.

Na koji vam način gimnazijalci, ali i ostali građani mogu pomoći? 

Mogu nam pomoći prvenstveno donacijama u bilo kojem obliku, ali i ako su u mogućnosti s vremena na vrijeme pružiti nam privremeni dom, to bi bilo sjajno. Naime, ako vi nekoj životinji pružite privremen dom, budite sigurni da ništa nećete morati dati za tu životinju osim svog vremena jer sve ćete dobiti od inicijative, i hranu i dekice i sve drugo što je potrebno. Vi samo morate odvojiti malo slobodnog vremena i pružiti dom životinji do njezina konačnog udomljenja. I za kraj, citiram Dalai Lamu: „Ako mislite da ste premaleni da biste nešto promijenili, pokušajte spavati s komarcem u sobi.“

Razgovor vodila: Vedrana Strmečki, 3. c

 

Komentari

komentara