Od slike i motiva do lirske pjesme
Poezija i od najgrubljeg jezika načini jezik
vilinski, koji ga štiti od nemara svakodnevice.
Vesna Parun
Zašto čovjek?
Čega li se čovjek boji?
Zašto za tuđom srećom pati?
Zašto ondje usamljen stoji,
Ako zna da se nikom vrijeme ne vrati?
Zašto drugome zlo želi,
Zašto se uvijek obrati dok je kasno?
Zašto se više životu ne veseli,
To mi nikada neće bit jasno.
I novi nam ljudi dolaze,
Dolaze, a drugi odlaze.
Al narav nam ista ostaje,
Kako dani redom prolaze.
I mislim si ja sada,
Da nam brod polako tone.
Al još uvijek postoji nada,
Da se maknemo iz crne zone.
Rafael Kovačević, 1. b
KUĆA RIJEČI
U kuću riječi doziva me mašta
Stihove i rime nudi, obećava svašta.
A ja otvaram ta čudesna vrata,
Zasipam se mislima i snovima od zlata.
I vrijeme leti u tom carstvu knjiga
Misli se sudaraju i nema za me briga.
Osmijeh lagani ne silazi mi s lica
Ispisanim stranicama letim kao ptica.
U kući riječi dom je novi moj
Stihovima i pričama svijet gradim svoj.
Dora Vuljak, 1. b
