Piše: Jasmina Šandor, školska psihologinja

Jednom davno, kad je vaša psihologinja još bila dijete, slušala je Balaševićevu pjesmu o njegovoj dragoj koja je bila u Japanu. Zamišljala je kako pisma dugo putuju do nje, ali nije ni slutila da će i ona jednog dana završiti upravo ondje, na drugom kraju svijeta, u tom istom Japanu. Srećom, ne u vrijeme kad pisma putuju mjesecima.

Japan – kako i zašto

Kako sam završila ovdje i što zapravo tu radim? Dragi moji, vratila sam se, ni manje ni više nego u školske klupe. Sasvim sam slučajno jedne večeri vidjela TV prilog o nastavnici iz Zagreba koja je sudjelovala u programu usavršavanja koji stipendira japansko Ministarstvo obrazovanja, kulture, sporta, znanosti i tehnologije u trajanju od 18 mjeseci. Zainteresirala sam se, stupila s njom u kontakt i nakon njezina ohrabrenja odlučila se prijaviti (naravno, uz odobrenje i potporu ravnatelja – hvala, ravnatelju 😊). Program se sastoji od dvaju dijelova – prvih šest mjeseci obavezno je učenje japanskog jezika, s kojim se nakon toga može, ali i ne mora nastaviti. Također se odabiru kolegiji iz vlastitog područja interesa (koji su, srećom, na engleskom :D), a najvažniji je dio rad na istraživanju. Nacrt istraživanja morali smo napisati tijekom postupka prijave i to je bio jedan od kriterija odabira kandidata za stipendiju.

Jedan drugi svijet

Vjerojatno su navedene tehnikalije pomalo suhoparne, pa idemo na ono zanimljivije – kakav je život u Tokiju. Prvo se mora napomenuti da je to jedan drugi svijet, koliko god zvučalo kao floskula. Svijet je to iznimno ljubaznih ljudi koji cijene tradiciju, ali istovremeno žive u tehnološki razvijenom modernom društvu u kojem se bore s izoliranošću i stresom prouzročenim radnim navikama. Svijet je to u kojem možete otići u kafić gdje će vas poslužiti robot, a koji se nalazi tik do hrama od kojeg zastaje dah. Zemlja je to prirodnih ljepota i šume nebodera s neonskim reklamama koji koegzistiraju u nekima čudnoj, ali ovdje toliko izbalansiranoj svakodnevici. Između Tokija i mene dogodila se ljubav na prvi pogled. Jednostavno neki gradovi postanu „vaši“ s prvim koracima koje u njima napravite.

Ah, taj kanji

Nažalost, ne mogu reći da se ista ljubav dogodila i s japanskim jezikom. 😀 Japanski je težak prvenstveno zbog triju različitih pisama koja koriste, od kojih je dva relativno jednostavno savladati – hiragana i katakana, no problem stvara kanji, slikovno pismo. Svaki kanji može imati nekoliko značenja i nekoliko načina čitanja, a kod pisanja je bitno znati i točan redoslijed povlačenja linija. No da ne duljim, iako je jezik težak, primjećujem neki napredak i to me veseli, nadam se da ću ga svladati barem na razini dovoljnoj za razumijevanje svakodnevne komunikacije.

Ljudi su samo ljudi – dobri i/ili loši

Druga stvar koju bih izdvojila kao veliko životno iskustvo jest suživot s ljudima iz svih krajeva svijeta. Iako se poznajemo tek nekoliko mjeseci, povezali smo se i znamo da možemo računati jedni na druge, što je od neprocjenjive važnosti kad ste ovoliko daleko od obitelji i prijatelja. Bilo je u početku zanimljivo promatrati i prihvaćati naše različitosti, drugačiju neverbalnu komunikaciju, razgovarati o običajima, školskim sustavima, načinima rada u školama (jer svi smo ovdje nastavnici), ali na kraju i svi zajedno prolaziti kroz proces prilagodbe na ovaj potpuni zaokret u životu. I to je zapravo čar – da, naravno da smo različiti, naravno da svatko doživljava i proživljava stvari na sebi svojstven način, ali u konačnici sve se svodi na isto i bitno je samo kakva si osoba i kako postupaš s ljudima oko sebe. To se jedino računa u svim krajevima svijeta.

Upoznaj svijet u sebi i sebe u svijetu

Što na kraju zaključiti? Ova četiri mjeseca izbacila su me iz moje zone komfora i lansirala daleko od svega poznatog. Ne želim uljepšavati situaciju, naravno da nije uvijek sve divno i krasno, i da je, uz one odlične i nezaboravne, bilo i teških trenutaka u kojima sam se pitala što mi je sve ovo trebalo. Ali vjerujem da će na kraju suma svega biti debelo na pozitivnoj strani. Zato ni vi nemojte zazirati od nepoznatih situacija koje vam mogu pomoći da izrastete u još kvalitetnije osobe. Odvažite se, krenite u nepoznato, dajte sve od sebe i…. jednostavno uživajte! 😊

P. S. Slobodno se javite sa željama o čemu biste voljeli čitati u idućem tekstu, zanimaju me vaši prijedlozi! 😊

Jasmina u tokijskom Disneylandu
U tradicionalnom (i jako fensi) kimonu

Komentari