Krajem prvog polugodišta u našu je školu stigla nova profesorica Likovne umjetnosti Maja Pucić kao zamjena profesorice Ive Bolfek koja je na porodiljnom dopustu. Kad se pojavi novo profesorsko lice, učenici postanu znatiželjni, a FRANzine kreće u potragu za odgovorima. Profesorica Pucić odvažno je započela rad s gimnazijalcima, a u ovom intervjuu otkrila nam je nekoliko zanimljivosti o sebi
Znamo da dolazite iz sunčane Opatije, no gimnazijalce zanima mnogo više od toga. Kako je tekao Vaš profesionalni put i čime se sve bavite?
Rođena sam u Rijeci, a odrasla sam u Sloveniji, gdje sam se i školovala. Kao laboratorijski tehničar usavršavala sam vještine u raznim laboratorijima, ali sam studij laboratorijske biomedicine zamijenila slikarstvom na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Ljubav prema moru, jedrenju i putovanjima potaknula me da upišem Nautiku na Pomorskom fakultetu, nakon čega sam obavljala posao časnika palube na kontejnerašu.
Jeste li prvi put u Koprivnici? Kakvi su dojmovi?
U Koprivnici sam bila više puta i jako mi se sviđa. Grad je lijep, a ljudi srdačni i ljubazni. Posebno me se dojmila priroda (ušće rijeke Mure u Dravu, Šoderica) i predivan gradski park. Iako mi fali more, Koprivnica ima puno više sunčanih dana koji mi dižu raspoloženje.
S obzirom na to da dolazite s mora, doživljavate li našu podravsku sredinu kao znatno drugačiju i kako se snalazite u našem kraju?
Podravci su vrlo topli, susretljivi ljudi i pomogli su mi da se prilagodim. Već sam upoznala veći dio grada i poprilično se dobro snalazim. Oduševila sam se bogatom gradskom knjižnicom, galerijom i postavom u gradskom muzeju.
Zanimljivo je i to da ste časnica palube. Gdje ste sve putovali?
Prvi put ukrcala sam se na brod 2013. godine kada su i sva moja očekivanja bila ispunjena. Upravljanje velikim kontejnerskim brodom (dužine 360 m) vrlo je stresan i opasan posao, a odgovornost obuhvaća brigu o skupocjenom teretu, okolišu i životima posade. Međutim, sav se trud isplati kada vam put presretne grupa kitova, kada se s brodom krene „natjecati“ na stotine delfina ili kad vas svaku noć pozdravi prekrasno zvjezdano nebo kakvo zbog svjetlosnog onečišćenja ne možemo vidjeti iz grada. Također moram spomenuti da me posebno veseli rad s ljudima iz drugih zemalja, a i obogaćuje jer upoznajem pritom njihove običaje i kulturu.
Koja biste iskustva s putovanja izdvojili?
Bilo je puno interesantnih iskustava, kako na kopnu, tako i na moru. Rado se sjetim spašavanja izbjeglica u Mediteranu, bježanja od pirata za vrijeme prolaza kroz Bab el Mandep i obilaženje Rta dobre nade pokušavajući izbjeći strašnu oluju – boreći se sa sedam metara visokim valovima…
Čime se još bavite u slobodno vrijeme?
Od sportova volim biciklizam, jedrenje, planinarenje, plivanje…
Već ste neko vrijeme kod nas u gimnaziji. Kako Vam se sviđa naša škola?
Gimnazija je smještena u predivnoj zgradi čije nedostatke još nisam doživjela. Nastavno osoblje vrlo je susretljivo, a učenici jako dragi.
Kako je raditi s gimnazijalcima? Nastavili ste voditi Kult genija, likovnu grupu koju je vodila profesorica Bolfek. Kako Vam se sviđa rad s ljubiteljima umjetnosti?
Jako mi se sviđa rad s gimnazijalcima, vedri ste i aktivni, involvirani u mnoštvo projekata i aktivnosti. I posebno mi je zadovoljstvo vidjeti likovnjake četvrtkom na radionici. Nadam se da ćemo uspjeti pokriti što više tehnika u likovnom izražavanju i pritom usavršavati tehnički izvedbu istih.
Imate li neki savjet ili moto koji biste podijelili s učenicima?
Moj je moto da čovjek nikada ne smijete prestati učiti. Znanje vam nitko ne može oduzeti, a vaša vrijednost i samopouzdanje opravdano će rasti sa svakom novostečenom vještinom. Pomažite si međusobno i ne sramite se pitati za pomoć. Poštujte ljude oko sebe i budite skromni u spoznaji da svi vodimo neke svoje bitke.
Magdalena Dedić, 4. b