Piše: Jelena Gojšić, 3. D
Film „Sedam minuta nakon ponoći“ redatelja J. A. Bayona snimljen je prema romanu i scenariju Patricka Nessa te se, unatoč na prvi pogled bezopasnu i obitelji namijenjenu izgledu, bavi vrlo teškim temama i poigrava gledateljevim emocijama. „Trailer“ i engleski naziv („A Monster Calls”) odmah upućuju na još jedan „fantasy“ film s klišejiziranom porukom i djetinjastim temama, ali uloga je elemenata „fantasyja“ da budu metafore i pretvore film u prekrasnu alegoriju s još ljepšim specijalnim efektima čiji dojam savršeno upotpunjuje nezaboravan glas Liama Neesona.
Emocionalno i psihološki produbljeni likovi ostvareni su odličnom glumom glavne glumice Felicity Jones kao majke i Lewisa MacDougalla kao njezina sina, a sporedna glumica Sigourney Weaver, koja glumi dječakovu baku, također je bila izvrsna.
Radnja je usmjerena na iskustvo dječaka koji se mora suočiti sa smrtnošću i bolesti svoje majke, gubitkom voljene osobe i nasiljem u školi. Osjećaji bespomoćnosti i potištenosti zbog nepravde objašnjavaju se pričom o čudovištu koje dolazi sedam minuta nakon ponoći i odnosi protagonista u svijet poput bajke, ali uvijek s nezadovoljavajućim i neočekivanim završetkom kojim se dječaku pokušava objasniti da svijet nije crno-bijel i katkad je nepravedan, što ga vodi procesom odrastanja. Čudovište je također manifestacija dječakova bijesa jer se osjeća toliko usamljeno i nevidljivo. Naime, unatoč tome što se ponaša neprimjereno, nitko ne obraća pozornost na nj jer prolazi kroz tešku situaciju pa svi smatraju da mu moraju popustiti neprestano mu govoreći da kazne ne bi imale nikakvog smisla, a zbog svoje „nevidljivosti“ on se osjeća samo još nemoćnije.
Kamerman je također odradio odličan posao i ostvario prekrasne scene dugim i statičnim kadrovima te uglavnom se fokusirajući na polutotalni plan i rakurs u razini pogleda.
Film je zasluženo osvojio brojne nagrade za scenarij, najbolji posuđeni glas, glumu i specijalne efekte (i još mnoge) te je proglašen jednim od najboljih filmova godine.