Piše: Luka Varmuž, 3. a

Romantizam kao doba naglašene osjećajnosti i njegovanja kulta individualizma doba je u kojem je mnogo umjetnika iz nepoznatih razloga počinilo samoubojstva. Postoje nagađanja koja se temelje na djelima koja su ti umjetnici napisali, a sva je patnja, ogorčenost i tuga objedinjena pod jednim nazivom – Weltschmerz, tj. svjetska bol. Riječ je o pogledu na svijet u kojem su umjetnici (književnici ponajviše) pokazivali dozu otpora društvu. Nisu mogli gledati kako u odnosima među ljudima prevladavaju zloba, nepravda i materijalizam. Osjećali su se bespomoćnima i neprihvaćenima. Nažalost, mnoge su umjetnike ta bol življenja i opće neprihvaćanje doveli do kobnog čina samoubojstva.

Povežemo li to sa suvremenošću, mnogo je mladih, pogotovo adolescenata, u razdoblju stresa, naravno ponajviše zbog škole. No, na problem osim sa psihološke strane, strane pojedinca, možemo gledati i sa stajališta sociologije. Primjerice, problem je reći svoje mišljenje među ljudima koje poznaješ. Problem je suprotstaviti se većini, odjenuti nešto kontroverzno, biti vegan ili biti pripadnik neke druge vjere. Sve je postalo predmetom ismijavanja, pa i mi sami. Imajući na umu prošlost, povijesne događaje ali i općeljudski razvitak, moramo zamijetiti da se ipak nalazimo u 21. stojeću, modernom dobu, no dok tehnologija samo ide naprijed i lomi barijere normalnoga, čovječanstvo se sve više zatupljuje.

Tajna zašto je mnogo mladih u depresiji leži u društvenom iskustvu. Dođeš kući nakon škole, sjedneš za stol pritom se sjećajući kako nekolicina ljudi ismijava tvoj način prehrane. Učiš, sjetiš se kako kruže glasine da si popularno zvani štreber, onda se prekrižiš i pomoliš, sjećajući se kako te netko ismijao zbog vjerske pripadnosti. I tako iz dana u dan, mjeseca u mjesec – i eto nas u začaranom krugu, borbi pojedinca protiv društva. Uzmemo li u obzir malo duži vremenski period, to je samo povod onome što slijedi. Nažalost, nastavi li se društvo razvijati u smjeru materijalizma, egoizma i bezosjećajnosti, pred nama stoji opak problem, koji može rezultirati čak i samoubojstvima. Ovo jesu samo nagađanja, no hoće li se ta nagađanja pretvoriti u stvarnost, ovisi samo o nama.

Razmišljajmo o sebi i o svojim postupcima. Možda je riječ koju smo nekome nesvjesno uputili bila okidač, prekretnica nagore. Budimo ljudi, a ne glumci. Pazimo na riječi, a onda i na postupke.

Komentari