Predstavljamo vam Marinu Tomac-Rojčević, profesoricu Tjelesne i zdravstvene kulture u Gimnaziji “Fran Galović” i aktivnu članicu ŠPK-a “Ritam”, koja zajedno sa svojim plesnim (i životnim) partnerom niže uspjeh za uspjehom. Kada se počela baviti plesom, kako je sve započelo i tko su joj plesni uzori, pročitajte u intervjuu
Kada ste se počeli baviti plesom, zašto baš ples i kako je sve započelo?
Prvi dodir s plesom dogodio se još u srednjoj školi, u prvom ili drugom razredu. U našu školu dolazili su plesači iz plesnih škola i učili nas osnove plesa. Sljedeći dodir bio je na fakultetu jer sam imala cijeli kolegij plesa, ali osim društvenih slušali smo i 30 narodnih kola. Prije šest ili sedam godina dobila sam priliku predavati ples kao izborni predmet ovdje u gimnaziji i tada sam shvatila da bi bilo dobro još se dodatno samoeducirati. S obzirom na to da su se otvorili plesni klubovi u Koprivnici i ples je dosta napredovao, odlučila sam početi rekreativno plesati u plesnom klubu Ritam. Suprugu i meni bilo je to rekreacijsko i edukacijsko iskustvo. Na trenerov nagovor započeli smo se natjecati u veteranskoj kategoriji.
Koje vrste plesova plešete i koji Vam je najdraži?
Plešemo svih deset natjecateljskih plesova koji se dijele na standardne i latinoameričke. Standardni su: engleski valcer, tango, bečki valcer, slowfox i quickstep, a latinoamerički su: samba, cha-cha-cha, rumba, paso doble i jive. Općenito više volim latinoameričke, pretpostavljam zato što mi bolje pašu uz karakter. Ne znam koji bih izdvojila, ali posebno uživam u rumbi i pasou dobleu iako su potpuno različita karaktera. Od standardnih volim tango.
Koje Vam je natjecanje ostalo u pamćenju i zašto?
Prvo natjecanje koje mi je ostalo u pamćenju bilo je Svjetsko prvenstvo u Riminiju. To je bilo prvo veliko natjecanje na kojem smo sudjelovali kao hrvatski reprezentativci. Tu smo vidjeli najbolje svjetske parove u našoj, a i ostalim kategorijama, što nam je bila prekretnica u bavljenju tim sportom jer smo tad postali motiviraniji za daljnje treninge i natjecanja. Najdraže natjecanje mi je prošlogodišnje na kojem smo postali prvaci Hrvatske u svih deset plesova.
Koliko puta tjedno trenirate?
Treniramo doslovno svaki dan, nedjeljom se eventualno odmaramo. Ponedjeljkom, srijedom i petkom treniramo s trenerima Tomislavom Banovićom i Robertom Schubertom. Schubert je ujedno i selektor hrvatske reprezentacije u standardnim plesovima. Utorkom i četvrtkom radimo samostalno i odrađujemo kondicijske treninge.
Imate li slobodnog vremena pored brojnih obveza?
Slobodnog vremena uvijek ima. Trening traje od sat i pol do dva, ovisi o danu, ali ako si stvorimo dobar raspored i raspodijelimo poslove kod kuće, sve se stigne. Ne trošimo vrijeme na kave, šopinge i pretjerano gledanje televizije, nego to vrijeme posvetimo treningu.
Smatrate li da bi ples trebao postati sastavni dio predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura u školama?
Naravno da da, on je programski stavljen, ali sve ovisi o profesoru koji predaje. Profesor ima slobodu u odlučivanju kako će predavati pa neki koji nisu specijalizirali ples ili im ne leži ne odrade koliko bi ga trebalo odraditi. Ples je ponajprije dio opće kulture. Budući liječnici, menadžeri i pravnici imaju često u sklopu društvenih događanja organizirane balove pa bi trebali znati bar osnove plesova, što je ujedno i osnova ponašanja na takvim događajima.
Imate li savjete za mlade plesače koji tek kreću u plesnu pustolovinu?
Naravno. Nekome tko nikad nije plesao u početku će biti teško nositi se s ritmom koji mora biti točan kako bi koreografija bila uspješna ili s partnerom s kojim se vrlo često posvađaš tijekom treninga, što je normalno. Također je u početcima sve to zajedno teško iskombinirati. Ako početak bude loš, nikad ne treba odustati jer se vrlo brzo vidi napredak kad se nauče osnovni koraci i uhvati ritam. Vrlo lako svi proplešu, čak i oni koji baš nemaju sluha.
Od čega se sastoji plesna oprema i koja joj je prosječna cijena?
Plesna je oprema za žene i djevojke jednaka, jedina razlika je u tome što se djevojke do 14 godina ne šminkaju. Nakon 14. godine počinje se sa šminkanjem i izradama posebnih plesnih frizura. Šminka je dosta jaka i mora, naravno, biti vodootporna. Dosta je upečatljiva, a frizure su „betonirane“ zbog puno pokreta glavom koji bi bili dodatno teži da se kosa lijepi po licu. Plesne haljine za standardne i latinoameričke plesove razlikuju se. Za latinoameričke plesove haljine su malo kraće i izazovnije, a za standardne moraju biti duge i zatvorene. Međutim, sve po sebi imaju uglavnom Swarovski kristale da bi se dobio dodatan sjaj tijekom izvođenja plesova. Muškarci također imaju dvije različite odjevne kombinacije. Za latinoameričke plesove imaju obične crne hlače i najčešće crnu košulju koja može biti otvorena ili zatvorena, a za standardne imaju frakove. Cijene haljina su od 1000 eura pa nadalje, isto tako i za frakove jer se šivaju od posebnih materijala. Najveći trošak u tome zapravo su kristali koji se mogu dodati po želji. Swarovski kristali mogu se, naravno, zamijeniti cirkonima, što znatno smanjuje trošak. Cipele se isto prave posebno po narudžbi u Sloveniji. Da bi bile klizne i pogodne za ples, moraju biti bez đona, na njih se isto mogu nalijepiti kristali. One koštaju od 500 kuna pa nadalje.
Imate li uzore među plesnim parovima?
Oduvijek su mi bili dragi plesni par Ištvan Varga i Gabrijela Pilić. Oni su bili i gosti u našoj gimnaziji prije nekoliko godina. Od naših plesača oni su mi nekako najpristupačniji, uvijek ih se može pitati za savjet ili jednostavno razgovarati s njima.
Kako biste Vi dodatno potaknuli interes mladih za ples?
U našoj školi prvenstveno preko izborne nastave, što je dobro jer svake godine imamo dva odjeljenja, dakle dosta je mladih zainteresirano. Tu se mogu naučiti osnove plesa koje će im dobro doći u daljnjem životu. Trudimo se svake godine dovesti plesnog gosta, nekog od poznatih trenera ili plesača. Ove smo godine to organizirali s klubom Ritam – dolazi nam salsa. Učenike su dosad gosti pobliže upoznali sa salsom i ruedom.
Smatram da bi se na razini cijele Hrvatske trebali spojiti Plesni sportski savez i Hrvatski sportski školski savez te da bi na razini cijele države u srednjim školama trebalo provesti nastavu plesa s educiranim plesačima. To nastojim i napraviti jer sam ove godine članica komisije sportaša u Hrvatskom plesnom sportskom savezu.
Razgovor vodile Edita Jurenec i Nikolina Mesić, 4. c
