Školska lektira česta je tema rasprave u medijima ili u svakodnevnom životu. Uz aktualnu temu kurikularne reforme često se provlači i pitanje školske lektire kao elementa predmeta Hrvatski jezik koji učenici nerijetko vide u negativnoj konotaciji jer se u mnogim slučajevima osjećaju prisiljenima čitati neko djelo
Knjiga koja bi kod većine trebala predstavljati instrument zabave, odmora i intelektualnog uzdizanja za neke se sustavom školske lektire pretvorila u zamornu obvezu koju se na sve načine pokušava izbjeći. Kako bismo ispitali stavove naših učenika o školskoj lektiri, održali smo sastanak Čitateljskog kluba te smo u razgovoru došli do nekih zanimljivih saznanja.
Velika većina učenika podržala je koncept školske lektire kao sastavnog dijela nastave Hrvatskog jezika jer smatra da su djela koja se nalaze na popisu lektire sastavni dio opće kulture i temelji za poznavanje svjetske i domaće književnosti te zaslužuju svoje mjesto u obrazovnom sustavu. Također je iznesen stav da su neka djela, posebice starije svjetske i hrvatske književnosti, učenicima mrska ne zbog radnje ili tematike, već zbog nerazumljivosti samoga teksta koji je jezikom ili izrazom učenicima vrlo nepristupačan. Ponekad je problematičan i nejasan kontekst djela koja suvremenim čitateljima nemaju smisla kao što su imala čitateljima svojega doba. Unatoč tomu, učenici ne misle da bi takve tekstove trebalo ukloniti s popisa lektire, već da bi ih se trebalo obrađivati na drugačiji način, tako da bi se nakon temeljitijeg analiziranja teksta uz pomoć profesora moglo doći do boljih rezultata pri čitanju i razumijevanju pročitanog. Neke od takvih lektira koje su učenici istaknuli kao nepristupačne i teške bile su Dundo Maroje Marina Držića, Homerove Ilijada i Odiseja, Šenoino Zlatarovo zlato i Gundulićeva Dubravka.
Učenici su naveli i neke njima drage lektire: Shakespeareov Hamlet, Salingerov Lovac u žitu, Voltaireov Candide te Zločin i kazna F. M. Dostojevskog neke su od njih. Najpopularnija lektira uvjerljivo je Lovac u žitu. Možemo primijetiti da srednjoškolci dobro reagiraju na mlade i buntovne protagoniste koji su duboko psihološki okarakterizirani te na jasno napisanu i dinamičnu radnju koja drži čitatelja u stalnoj napetosti. Nisu im strani ni hamletovski egzistencijalni solilokviji, ni kandidovski satirični komentari, ni Wertherove ljubavne muke.
Stoga je zaključak naše rasprave ukratko: DA lektirama, ali da i reformama kako bi se one lektire koje sada predstavljaju bauk u budućnosti mogle učenicima prezentirati na jednostavniji način, vođen profesorskom rukom, kao djela svjetske književnosti vrijedna čitanja i poznavanja.
Sonja Homar, 2. b