Upoznajmo Unu, mladu pjesnikinju iz našega grada
Izradila: Ema Novak
Una Bebek mlada je i talentirana pjesnikinja iz Koprivnice, koja je u dobi od samo 10 godina objavila svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom Srce mi se smije. Učenica je 1. razreda Gimnazije ,,Fran Galović” i počela je pisati u drugom razredu osnovne škole na što ju je potaknula njezina učiteljica Ines Turk. Ovih dana iz tiska je izašla i njezina druga knjiga Pruži mi ruku. Inspiraciju za svoje pjesme i priče pronalazi u svakodnevnom životu, obitelji, prijateljima, kućnim ljubimcima i domovini, a piše i o temama poput dječjih prava i nepravde.
Pročitajte intervju s Unom kako biste doznali nešto o njoj.
Unin početak
Una, kako si se osjećala kada je postalo službeno da će biti objavljena tvoja prva knjiga?
Osjećaj je bio neopisiv. Sve u jednom: sreća, uzbuđenost, ponos, ali i malo zabrinutosti hoće li se moja knjiga drugima svidjeti i hoće li htjeti čitati moje pjesme. Na kraju se ispostavilo da je sve ispalo odlično i svima se svidjela moja knjiga. Osjećaj je stvarno predivan za jednu djevojčicu od samo 10 godina iako u toj dobi još uvijek ne shvaćaš koliko je zapravo to velika stvar imati svoju knjigu.
Možeš li nam reći kako je sve zapravo počelo?
Pisati sam počela u 2. razredu osnovne škole, i to kad smo imali neke jednostavne zadatke, na primjer da napišemo završetak pjesme, izmijenimo kraj ili nešto slično. Meni se to jako svidjelo. Moj talent primijetila je moja tadašnja učiteljica Ines Turk koja me poticala da nastavim s pisanjem. Tako su jedna po jedna nastajale sve moje pjesme. Moj ujak Kristijan stalno me u to vrijeme nagovarao da skupim sve pjesme i da objavimo knjigu, ali ja ga nisam doživljavala. Na kraju me uspio uvjeriti i sada mi je jako drago.
Koliko ti je vremena potrebno da napišeš pjesmu ili priču?
Ovisi o tome koliku inspiraciju imam, kakav mi je bio dan i kako se osjećam. Pjesmu ponekad mogu napisati u samo 10 minuta, a mogu i sjediti za stolom i razmišljati satima a da ništa ne napišem. Tada je najpametnije zaboraviti na to, odmoriti se i vratiti se pisanju kada se vrati inspiracija.
Kako se nosiš s kritikama i koliko te one potiču na daljnji rad?
Kritika stvarno nema puno. Evo, stvarno mogu reći da me većina ljudi podržava i da su svi pozitivno iznenađeni mojim radovima. Naravno da se tu nađe i neki podsmijeh ili podrugljivost, no trudim se sve to ignorirati i samo nastaviti dalje snažnije i bolje. Uvijek kad nešto radiš, moraš se znati nositi i s lošom stranom svega toga, ali umjesto da te to demotivira, trebaš to iskoristiti na najbolji mogući način i iz toga izvući najbolje što možeš.
Unina budućnost
Iz tiska je nedavno izašla i tvoja druga knjiga Pruži mi ruku. Koliko se razlikuje od prve i što je drugačije? Osjećaš li da si napredovala?
Da, evo s ponosom mogu reći da je izašla i moja druga knjiga čiji naslov u potpunosti opisuje mene kao osobu jer ja ću svakom pružiti ruku i isto tako primiti svaku pruženu ruku. Prva knjiga bila je u skladu s mojim godinama, a moje pisanje odrastalo je zajedno sa mnom i postalo je malo ozbiljnije, što će primijetiti svatko tko pročita moje obje knjige. Samim time nadam se da će i čitatelji primijetiti da sam napredovala jer ja svakako smatram da jesam.
Koji su tvoji planovi za budućnost? Radiš li na nečemu novom?
Osoba sam koja jako voli izazove. Volim istraživati nove stvari i ispitivati samu sebe i gdje su mi granice, tako da ne znam trenutno u kojem će me smjeru to odvesti, ali svakako, cilj mi je u budućnosti izdati barem još jednu knjigu, ako ne i više. Trenutno sam uzela malu pauzu od pisanja jer sam se posvetila nekim drugim stvarima koje su mi trenutno jako izazovne, ali nadam se da ću se vratiti pisanju i nastaviti nizati knjige kako sam i krenula.
Koji bi savjet dala onima koji žele krenuti tvojim putem?
Nikad nemojte odustati od svojeg sna jer pola posla u pisanju knjige samo je volja i želja. Budite ustrajni u svojim snovima i oni će vam se s vremenom sigurno ostvariti.