Erasmus, riječ tako jednostavna, a toliko ju je teško objasniti. Naravno, mogli bismo jednostavno reći: „Erasmus+ je EU-ov program kojim se podupiru obrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport u Europi.”, ali on je mnogo više od toga. To je nezaboravno iskustvo prepuno predivnih i jedinstvenih priča (i ljubavnih i prijateljskih, a čak i obiteljskih). Svaki Erasmus nosi, kao što sam već rekla, svoju jedinstvenu priču, pa tako i ovaj.
Madeira „autonomna je portugalska regija u Atlantskom oceanu. Jedini naseljeni otoci na ovom otočju su otok Madeira i Porto Santo. Madeira čini integralni dio Europske unije kao njena ultraperiferna regija.” I tu bih mogla stati – otok prelijepih krajolika, odlične klime i još bolje hrane.
No, razlog zašto sam bila ondje projekt je „No plan(et) B“ Erasmus+ u kojem sudjeluju škole iz Portugala, Grčke, Njemačke i Hrvatske. Glavna su tema projekta utjecaji klimatskih promjena. Cilj je projekta pronaći rješenja za smanjenje potrošnje fosilnih goriva koristeći obnovljive izvore energije.
U subotu, 4. veljače, učenici Lovro Mršić, Ema Begić, Ivana Marković, Ivan Delić i ja, Sara Marija Šapina, te profesori Maja Maček Treščec, Zvonimir Treščec, Sanja Suton i Ana-Marija Martan uputili smo se prema Madeiri. Izravan let bio je iz Beča do kojeg smo išli školskim kombijem i jednim osobnim automobilom. Krenuli smo u 5 i stigli oko 19 sati. Putovanje je bilo stvarno ugodno, vrijeme je brzo prolazilo u društvu s predivnim ljudima.
Domaćini su nas dočekali u gradu Funchalu. Subotu i nedjelju proveli smo s njima razgledavajući prekrasan otočki krajolik te kušajući tradicionalnu hranu i egzotično voće.
Ponedjeljak, prvi dan programa, proveli smo u školi gdje su nam domaćini prvo pripremili dobrodošlicu. Nakon toga zajedno smo bili na „ice breaking“ aktivnostima, a kasnije slušali izuzetno zanimljivo predavanje o energiji na Madeiri, nakon čega je održan kviz u kojem su prva dva mjesta zauzeli naši učenici. Ručali smo u školskoj kantini pa se uputili prema gradu, odnosno gradskoj vijećnici gdje smo bili lijepo dočekani. Zadnja aktivnosti bila je šetnja po rivi, a nakon toga zajedno smo sa svojim domaćinima još malo šetali samim centrom Funchala.
U utorak smo puno toga vidjeli. Prvo je na popisu bio posjet tvornici piva i sokova. Upoznali smo se i s načinom rada hidroelektrane. Kasnije smo posjetili Cabo Girão, liticu visoku oko 580 m. Uživali smo u predivnom pogledu. Ručali smo u restoranu u Calheti. Tamo smo se i vozili brodom i razgledali kavezni uzgoj orada. Bilo je to vrlo uzbudljivo i predivno iskustvo. Navečer smo se družili s našim domaćinima.
U jutarnjim satima trećeg dana, srijede, zaputili smo se prema Pico Altu te uživali u prekrasnom pogledu na cijeli Funchal. Nakon toga otišli smo u ribnjak gdje smo vidjeli uzgojni ciklus pastrva. Budući da je sve puno brda i planina, odlučili smo i mi osvojiti jednu pa smo laganom šetnjicom kroz šumu Laurissilva uspjeli doći do vrha Balcões. Ovakav podvig zaslužio je ručak koji smo imali u gradiću Santani na sjevernoj strani otoka. Nakon što smo se fino najeli, razgledali smo tradicionalne kuće i malo šetali gradom. Za sam kraj otišli smo do vidikovca Cristo Rei odakle smo upijali jedinstven pejzaž.
Četvrtak je bio zadnji dan programa. U školi smo prezentirali naše vlogove i družili se. Razgledali smo školsku galeriju, a navečer imali završnu zabavu. Bilo je stvarno predivno i zabavno.
U petak smo bili prepušteni našim domaćinima i svi smo se družili u centru. U subotu popodne krenuli smo avionom prema Beču pa se školskim kombijem vratili u Koprivnicu.
Priča ne staje ovdje. Ona nikad neće imati svoj kraj. Ono što smo doživjeli na Madeiri, pamtit ćemo cijeli život. Tu ćemo priču živjeti zauvijek. Rastanci su vrlo teški, ali su opet toliko predivni jer tad toliko cijenimo ono što smo imali. Tada shvatimo koliko nam se sve uvuklo pod kožu.
Zahvaljujem svim profesorima, divnim profesorima, profesorima koji žive za ovo, kojima je Erasmus način života, a učenici njihova obitelj. I hvala mojim prijateljima, koji su bili tu u svim trenutcima, dobrim i lošim.
Riječi i dojmovi naših profesora i učenika
Maja Maček Treščec, prof.: “Madeira…. Konačno smo imali prilike doživjeti otok koji toliki hvale. Na površini više nego duplo manjoj od naše županije, divno se sljubljuju bujni biljni svijet, brda, ocean i divni ljudi. Izrazito sam sretna, zahvalna i ponosna na naše divne učenice i učenike koji su na svakom koraku pokazali svoj geografski duh i interes za prostor te nove ljude koji su ih i sami jako zavoljeli. Hvala vam na svim šalama, ali i ozbiljnim razgovorima koje smo vodili. Hvala i mojoj ekipi kolega koji su ovo putovanje učinili još posebnijim. Sigurna sam da Madeiri nismo rekli zbogom, samo doviđenja.“
Zvonimir Treščec, prof.: “Nakon šest dana provedenih u raju, teško se bilo vratiti doma. Shvatio sam brzo zašto Madeira godinama nosi titulu jedne od najboljih turističkih destinacija na svijetu. Ugodna klima, raznolika hrana, dinamičan reljef, ugodni i topli ljudi… što čovjeku više treba? Hvala timu profesora koji su održavali odličnu atmosferu na još jednoj Erasmusovoj mobilnosti, kao i učenicima koji su bili – neponovljivi! Znatiželjni, pristojni i otvoreni, baš onakvi na kakve možemo biti samo ponosni.”
Ana-Marija Martan, prof.: “Europski Havaji, kako zovu Madeiru, bila je dugo očekivana Erasmusova destinacija koju smo propustili posjetiti prije tri godine zbog zatvaranja zemalja izazvanog koronavirusom. Unatoč tome suradnja se sa školom domaćinom iz Funchala nastavila i u novom projektu pa se prilika za posjet ovom prekrasnom otoku pružila još jednom. I vrijedilo je čekati: predivna priroda, gostoljubivi domaćini, turizam na vrlo visokom nivou samo su neke od kvaliteta Madeire. A kad se to sve spoji s divnom grupom učenika, uspjeh je zajamčen. Sedam dana na Madeiri proveli smo proučavajući prirodne ljepote, kulturu i gastronomiju otoka i zasigurno je svatko od nas barem jednom pomislio da se mora vratiti bar još jednom. Potvrdilo se i mišljenje da Erasumus pruža bogatstvo prilika te jača i međunarodnu i kolegijalnu suradnju na razini profesora i učenika. Zahvaljujem Emi, Ivani, Sari, Ivanu i Lovri te kolegama Maji, Sanji i Zvoni na predivnim zajedničkim trenutcima.”
Lovro Mršić, 4. c: “Putovanje na Madeiru pamtit ću kao jedno od najljepših, ali istodobno i kao svoje zadnje u sklopu srednjoškolskog obrazovanja. Bila je ovo jedna predivna priča i iako je destinacija oduzimala dah, ono najbitnije jesu ljudi. Iskoristio bih ovu priliku da zahvalim svim profesorima koji mukotrpno rade na projektima ovakvog tipa već dugi niz godina i, naravno, svojim kolegama. Bila mi je čast i privilegija biti dio takve zajednice.”
Ivan Delić, 4. c: “Putovanje na Madeiru pamtit ću cijeli život. Upoznao sam mnogo novih i drugačijih ljudi od kojih sam naučio puno. Upoznao sam novu kulturu, jezik i mentalitet. Pamtit ću ovo putovanje zauvijek i drago mi je što sam bio dio ove predivne priče.”
Ema Begić, 2. a: “Definitivno vrlo zanimljivo putovanje. Madeira, vrlo atraktivan otok pun zanimljivih ljudi, nepredvidivih cesta, stabala banana i bijele riže. Toliko razlika u navikama naših vršnjaka u usporedbi s nama nisam do sad doživjela.”
Ivana Marković, 4. g: “Ovo putovanje bilo mi je jedno od najboljih! Uživala sam u svakom trenutku zajedno da svojim prijateljima i dragim domaćinima. Pamtit ću ovo putovanje po veselom putovanju na prekrasnom otoku. Zauvijek.”
Sanja Suton, prof.: „Madeirani vole svoj otok nazivati rajem na zemlji. Nakon posjeta ovom otoku mogla bih reći kako ih razumijem. Madeira je utočište prirodne ljepote, egzotičnog cvijeća i voća i bujne vegetacije. Nasadi banana nalaze se posvuda po otoku. Temperatura je bila proljetna i takva je tijekom cijele godine, kažu stanovnici Funchala. Najviše su me se dojmile levade (kanali za transport vode) koji su dugi mnogo kilometara, graniče s planinama, ali prolaze i kroz njih. Osim što služe za vodni transport iz različitih izvora do konačnih korisnika, levade su i putevi za otkrivanje prirode Madeire. Mi smo vidjeli tek jedan mali dio, ali vrijedilo bi se vratiti i obići ostatak.“
Sara Marija Šapina, 3. b