Piše: Lara Horvat, 2. e

Josip Juratović, jedini Hrvat u njemačkom Bundestagu, Koprivničanac podrijetlom, posjetio je 16. travnja Gimnaziju „Fran Galović“. U multimediji je održao predavanje o svome zanimljivu životnom putu, ali i o tome kako vidi hrvatsku suvremenost, koji su problemi hrvatske politike i zašto je Njemačka toliko napredna.

Velik je problem u Hrvatskoj što 80 posto mladih smatra kako im za uspjeh na poslu trebaju veze i zato masovno napuštaju svoju zemlju. Još je jedan od velikih hrvatskih problema, prema riječima gospodina Juratovića, što se društvo nije promijenila od 80-ih godina prošlog stoljeća kada je komunizam bio aktualan. Također, nasuprot prošlim generacijama koje su izražavale svoje stavove i što žele od politike, nova generacija mladih nije zainteresirana za politiku. Starije generacije nude mladima viziju budućnosti, a mladi gledaju i ako im se ne sviđa ta vizija, odlaze. Dva su glavna razloga zašto je Hrvatska još „zaostala“ – što svi traže opravdanje zašto nešto ne ide umjesto da traže rješenje te se uvijek bave onime što ljude ne interesira umjesto da rješavaju aktualne probleme iz svakodnevice.

Cijeli Balkan ima negativno mišljenje o izbjeglicama, smatraju ih teroristima, a Njemačka ih prima raširenih ruku kao radnu snagu. Nijemce nije briga koje je tko nacionalnosti, nego traže najsposobnije. Traži se da svoju nacionalnost ljudi zadrže za svoj privatni život, da se poštuje zakon i kad se dođe na posao, da se radi. Stavovi su to koje je gospodin Juratović iznio u svojem predavanju, a zatim je pristao i odgovoriti na nekoliko pitanja za naš školski magazin.

Kako vas je život doveo iz malog grada Koprivnice u njemački parlament?

S petnaest godina, poslije završene osnovne škole otišao sam u Njemačku stopama svoje majke. Završio sam automehaničarski zanat, bio se zaposlio u tvornici automobila Audi i manje-više sam netko tko je iz lančane proizvodnje, s tvorničke trake došao do njemačkog parlamenta. Oko 1982. uključio sam se u Socijaldemokratsku omladinu i do 2005. obnašao različite funkcije. Kad se 2005. godine postavilo pitanje tko će zastupati moju izbornu jedinicu u njemačkom Bundenstagu, većina se odlučila za mene. Tako sam od 2005. do danas u njemačkom Bundenstagu.

Ima li nekih stvari koje su uobičajene u Njemačkoj, a nisu u Hrvatskoj?

Hrvatska je napravila velik iskorak samim time što je ušla u Europsku uniju. Društvo je drugačije, 80 posto mladih iz ove regije smatra da nije dovoljno samo znanje i diploma, nego da treba imati vezu da bi se došlo do posla. To je, po meni, pogubno za jedno društvo. U jednom demokratskom društvu ne bi smjele veze igrati nikakvu ulogu, nego samo osobna sposobnost. I mislim da se na tome treba više politički poraditi da bi se stvorila vjerodostojnost da bi samo najsposobniji mogli uspjeti, a ne najpodobniji.

Imate li neke ideje kako poboljšati hrvatsku politiku?

Europska unija često se gleda kao neka vrsta „kase“, na vijestima se stalno ističe kako smo postigli velik uspjeh kad smo dobili nešto iz EU fondova. Smatram da tako nešto ne bi smjelo zadovoljiti jedno društvo niti bi se na temelju toga trebalo gledati političku sposobnost. Cilj bi Hrvatske trebao biti to da Hrvatska uplaćuje, a drugi žive od fonda. Dakle, da je Hrvatska toliko jaka ekonomski da ne mora ovisiti o bilo kakvim fondovima i kasama, nego novac dobiva iz svoje ekonomske snage i moći. U tom smislu smatram da bi trebala hrvatska politika više raditi na tome da se Hrvatska ekonomski, socijalno i pogotovo ekološki više razvija. Hrvatska ima određenih potencijala i što se tiče humanog kapitala i što se tiče prirodnih resursa i određenih sposobnosti, samo joj treba bolja organizacija.

Imate li prijedlog kako spriječiti iseljavanje mladih iz Hrvatske?

Mladima se treba dati nada u bolju budućnost. Mladima je dosta političkih prepirki. Previše je ideoloških nadmetanja i smatram da je mladima toga dosta i ne žele ni revizionizam ni prepucavanje na političkom i ideološkom planu jer vide da iza toga ne stoji nikakav cilj nego samo opravdavanje postojećeg. A to postojeće nije dovoljno dobro da bi se mladima pružila svijetla budućnost. Mladi su siti toga i za razliku od moje generacije koja se suprotstavljala sustavu i imala vizije i ideje kakvu budućnost želi, nažalost oni samo puste stvari da idu svojim tokom.

Smatrate li da je još uvijek velik problem okrenutost našeg društva prošlosti umjesto da se fokusira na budućnost?

U svakom slučaju to je jedan od problema. Ovdje se pravi revizionizam još od Drugog svjetskog rata i tako dalje. Jako je bitno da se zna povijest, samo ta povijest ne treba se svoditi na glorificiranje rata i glorificiranje oslobođenja i treba se časno odnositi prema povijesti. Bez obzira na to, važno se fokusirati na budućnost. Imam često osjećaj da se Domovinski rat koristi kao paravan za nesposobnost političkog kreiranja budućnosti. Politika nema što ponuditi, pa glorificiranjem rata prekriva svoju nesposobnost.

Komentari