Nastava TZK-a učenicima treba biti pozitivno iskustvo i poticaj na zdrav život

Gimnazija „Fran Galović” bila je u travnju domaćin državnog stručnog skupa namijenjena učiteljima i nastavnicima Tjelesne i zdravstvene kulture koji je organizirala Agencija za odgoj i obrazovanje. Naša škola odabrana je za domaćina zbog iznimnih postignuća u školskom sportu i uzorno organizirane nastave TZK-a. Novinari su iskoristili priliku za razgovor s višim savjetnicima Sandrom Višković i Jozom Škegrom te vam donose njihov pogled na nastavu tog vrlo popularnog predmeta i još neke školskosportske teme

Kako je biti viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje? Koji je ugodan, a koji neugodan dio posla jednog savjetnika?

Sandra Višković: Savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje je odlično biti. Taj posao je, sadržajno, krasan, dakle upoznajemo jako puno kolegica i kolega iz struke u Hrvatskoj, organiziramo stručna usavršavanja, družimo se s učiteljima i nastavnicima koji precizno rade i sl. Jedan od malo težih dijelova posla je kada idemo u inspekcijski nadzor, kada idemo po nekom zlu, u smislu ako netko tuži školu odnosno profesore zbog određenih stvari na nastavi. Onda mi dolazimo u uvid pa je to malo neugodnije. Ostalo je u redu.

Jozo Škegro: Slično bih komentirao, osim što uz taj ljepši dio posla, ustvari, imamo priliku u jako puno škola ući, kao što je kolegica i rekla, upoznati nova mjesta, nove kolege i kolegice te škole i dobre ljude i tako automatski obogaćujemo svoje znanje. To je na neki način najljepši dio posla. A onaj najneugodniji je upravo to što smo uz ovaj posao prisiljeni ići u škole u nekim neugodnim situacijama i što je sama priroda posla specifičnija u odnosu na malo veće vrijeme provedeno u uredu, što nije u duhu naše struke jer smo naučili više na dvoranu. Tako da su to možda neki mali nedostatci u ovom poslu.

Koje područje predmeta kojim se bavite posebno rado pratite?

J. Š.: Definitivno taj napredak nastavnika koji smo naveli, kad trebaju biti promovirani u više zvanje. To nam je uvijek drago jer su to iznimne osobe koje je škola preporučila pa da vidimo kako oni ustvari rade. Također i neke nove stvari i inovacije koje imamo priliku vidjeti na licu mjesta.

S. V.: Slažem se s kolegom.

Jeste li zadovoljni organizacijom Agencije, suradnjom s kolegama u Agenciji i svojim voditeljima županijskih stručnih vijeća?

S. V.: Zadovoljni smo, možda bismo htjeli nuditi kolegicama i kolegama još više stručnih usavršavanja tijekom godine, ali i zadovoljni smo ovim što nudimo. Zadovoljni smo i suradnjom s voditeljima županijskih stručnih vijeća, to su učitelji i nastavnici koji su po nekim svojim postignućima jako dobri i oni su nam doista od pomoći. Sve ono što se dogovorimo i kako zamislimo, rješavanje određene problematike, to oni s kolegicama i kolegama u županiji jako lijepo odrade na stručnim skupovima.

J. Š.: Slažem se s kolegicom. Svakako bi trebalo biti više stručnih usavršavanja, posebno individualnih po školama. Taj je oblik slabo izražen mada postoji. Kad škola zatraži službu za sanitarnu pomoć, ona dođe u školu i onda možemo malo propitkivati cijelu nastavu tjelesnog unutar škole. Zahtjeva za takvim individualnim oblikom pomoći, za koji mislim da je jedan od najkvalitetnijih, vrlo je malo. To je i razlog što nas ustvari ima jako malo na nivou države pa onda imamo velika područja, posebno kolegica s osnovnim školama koja ima stotine učitelja. Praktički je nemoguće tako raditi, ali to bi bilo najkvalitetnije po mome mišljenju.

Jeste li zadovoljni položajem Tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu srednjoškolskog obrazovanja?

S. V.: Nastava tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim školama strukturirana je prema načelima struke, no bilo bi dobro kada bi uvaženi kolegice i kolege starije životne dobi unosili malo više inovacija i pratili suvremena događanja u našoj temeljnoj znanosti kineziologiji i postignućima u samom odgojno-obrazovnom radu. Ali, generalno sam zadovoljna.

J. Š.: Naravno da se slažem s kolegicom. Mislim da smo mi savjetnici jedini koji ulaze u škole, ali se još uvijek ne osjećam dovoljno kompetentnim reći tako nešto jer još uvijek smatram da smo u premalo škola ušli s obzirom na područje koje pokrivamo. Kolegica pokriva 14 županija puta 50 škola, što je 700 škola, i dosad je bila u najmanje stotinjak, možda i više. Nismo vidjeli sve nastavnike u školi, samo pojedine. Bojim se da to sad nije dovoljan uzorak da bismo donijeli neki opći stav na temelju onog što smo vidjeli. To ćemo moći tek kad uđemo u još više škola.

Što novi kurikul donosi gimnazijalcima kad je riječ o Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi?

S. V.: Novi kurikul će jako utjecati na nastavu tjelesnog jer će se kurikularnim pristupom otvoriti puno drugih opcija i mogućnosti da se unutar programa koji se trenutno provodi u osnovnim i srednjim školama uvedu inovacije.

J. Š.: Slažem se. Mislim da već sad u okviru ovih postojećih programa pojedini profesori i rade inovativno i kreativno kao što očekujemo, ali sad će to biti i službeno, da tako treba raditi, samo je razlika u pristupu. Mislim da će takav kurikularni pristup natjerati sve da tako rade.

Zbog sjedilačkog načina života novi naraštaji teško svladavaju norme pojedinih disciplina u nastavi TZK-a. Kako to komentirate?

S. V.: Činjenica je da ne možemo spriječiti ono što se događa u današnje vrijeme u cijeloj civilizaciji, a to je da je čovjek izmišljajući i stavljajući u upotrebu mnogo pomagala, zapravo smanjio količinu svog kretanja i to je tako. Mi to nećemo spriječiti jer je razvoj tehnologije takav. Možemo to jedino pokušati ublažiti. Jedan od načina je da osvještavamo učenike u školama, osobito one koji se ne bave redovito sportom u nekoj strukturiranoj organizaciji, klubu itd., da ipak u slobodno vrijeme provode određene sportske aktivnosti. Ne zato što je to tjelesni, nego zato što to biologija nalaže, da živo biće bez kretanja ne može dugoročno funkcionirati u svim sferama života. Takav utjecaj nastave na učenike bio bi poželjan. No, taj poticaj na kretanje trebao bi biti popraćen i s medijske strane, trebalo bi ljudima koji ne znaju više davati određene savjete i određene strukture motoričkih aktivnosti koje bi mogle pomoći. To je jedini način, ali i definitivno utjecati na svijest mladih ljudi i nekako im pokušavati usaditi da će morati samostalno obavljati puno toga ako ne idu negdje u neki klub ili organizaciju.

J. Š.: Slažem se, naravno, s kolegicom u svemu osim u pitanju vezanom za norme. Tko ih nameće? Sam nastavnik. To je njegov kriterij i to je relativan pojam.

Kako zamišljate nastavu TZK-a u budućnosti?

J. Š.: S obzirom na prioritete i životne okolnosti trebamo se prilagođavati. Učenike treba potaknuti na kretanje, uvesti nove sadržaje koji će im biti privlačni i motivirajući, a da s tim sadržajima dobijemo i kretanje i pozitivan stav prema kretanju i nakon što se završi školovanje. Bitno je da doživljaji s nastave budu pozitivno iskustvo.

Naša se škola ponosi svojim sportskim rezultatima. Što mislite o školskim sportskim natjecanjima? Može li ih biti više?

J. Š.: Školska natjecanja dobra su stvar, međutim trebalo bi motivirati za natjecanja više učenika koji se ne bave matičnim sportom u klubovima u odnosu na one koji se natječu u klubovima i za školu jer su u neravnopravnom položaju. Trebamo taj omjer izjednačiti. Neka se sportaši koji treniraju u klubovima natječu u svojem rangu, no dajmo priliku i onima koji nisu u sustavu. Ovaj je sustav dobar za sportaše, ali nemamo sustav za one koji se, na primjer, ne bave odbojkom, a žele igrati odbojku. Imamo jednosmjeran pristup, mislim da bi bio poželjan još jedan, taj rekreativni. Dakle, natjecanja onih koji se bave sportom izvan škole, ali i onih koji se ne bave. Mislim da tu imamo prostora za napredak.

Gimnazija ima Ples kao izborni predmet i maturanti ga vole. Može li se ponuditi nešto slično i ostalim generacijama te koje izborne i fakultativne programe povezane s TZK-om imamo u Hrvatskoj? 

S. V.: Kolega je nadležan za srednje škole. Tjelesna i zdravstvena kultura pokriva univerzalni pristup, ali svaki nastavnik može u okviru toga provoditi nešto što želi.

J. Š.: Vi ste se odlučili za ples, no to može biti i nešto drugo. Može biti planinarenje ili što god nastavnik hoće.

Što biste savjetovali mladim profesorima TZK-a, a što gimnazijalcima?

J. Š.: Mladi profesori tjelesnog trebaju osvijestiti ono što oni žele, što je i cilj našeg predmeta. Trebaju djelovati pozitivno na mlade ljude, poticati ih da se bave sportom i rekreacijom i da se u tome dobro osjećaju, povezati ih uz školu za vrijeme i nakon nastave. Učenicima savjetujem da idu tamo gdje im je lijepo i da se okrenu prirodi.

S. V.: Učenicima savjetujem da se kreću jer godine brzo prolaze. Kaže izreka da se stablo savija dok je mlado. Ako se ne savije dovoljno dok je mlado, u starosti puca ako se savije. Jednostavno, učenici trebaju vježbati, naći različite načine i modalitete za kretanje, bilo da se bave nečim u nekakvom klubu, u nekakvoj udruzi ili nekakvom fitnessu najmanje dva do tri puta tjedno.

Razgovor vodili: Mirta Sabol (4. d) i Bartol Kekez (3. a)