Piše: Lovro Herbai, 4. b

O redatelju i filmu

Darren Aronofsky svoju je slavu započeo davne 1998. filmom Pi u kojem se nazire tematika kojom će se i u daljnjim filmovima baviti. Pi je vjerojatno moj favorit, ponajviše zbog osjećaja nelagode i paranoje kojima je film prožet i vizualno izgleda jako „prljavo“ i niskobudžetno, ali opet izuzetno vješto izrađeno. Međutim, 2000. izlazi film koji će ga „cementirati“ kao jednog od najboljih redatelja, Requiem for a Dream. Requiem for a Dream film je koji je portretirao živote ovisnika o različitim drogama na strašno stvarne načine i smatram ga njegovim filmom koji je najteže gledati. Već je za ta dva filma dobio mnoge pohvale, a još ih više stiže filmovima The Wrestler iz 2008. i Black Swan iz 2010. Uistinu je iznenađujuće koliko su svi njegovi filmovi kvalitetni i kako mu nije uspjelo napraviti ni jedan loš film, a onda je došao mother!.

mother! je toliko podijelio publiku da se mogu naći ili komentari koji misle da je film savršen ili da je film nešto najgore što je ikad snimljeno. Ja pripadam ovoj prvoj skupini, ali razumijem zašto bi ljudi mislili da je mother! užasan (iako to uopće nije). Većini službenih kritičara film se svidio te je na filmskom festivalu u Veneciji dobio stajaću ovaciju, a onda je film pušten nama običnim smrtnicima u kina. Polako su počele dolaziti negativne ocjene i osim što ima svega 49 posto pozitivnih publike na stranici Rotten Tomatoes, dobio je užasan „F“ rejting na Cinemascoreu. Svega 19 filmova ima tu ocjenu i sad je mother! među njima.

Radnja filma prati dvoje ljudi, Nju (Jennifer Lawrence) i Njega (Javier Bardem), koji žive u velikoj kući usred polja. U braku su i čini se kao da ljubav među njima više ne postoji. Uskoro do kuće dolazi muškarac (Ed Harris) koji ostaje kod njih jednu noć, a nakon toga dolazi njegova žena (Michelle Pfeiffer) i tako polagano počinje dolazati sve više i više ljudi dok On i Ona pokušavaju voditi miran život. Teško je objasniti bilo što što se tiče priče, a da ništa ne otkrijem o „pravoj“ radnji, stoga sad krećem na duboko i detaljno opisivanje moje interpretacije filma. Budući da je film vrlo otvoren interpretaciji, ova interpretacija možda je pogrešna, ali tako sam ja shvatio film. Nisam još gledao nikakve teorije po internetu zato da bih mogao što iskrenije napisati sve što sam samo ja uspio pohvatati tijekom filma.

Ukratko, film je savršenstvo i za mene među 5 najboljih filmova 2017. godine zasigurno (uz Blade Runner 2049, A Ghost Story, Super Dark Times i Beatriz at Dinner).

Pripremite Bibliju jer krećemo na metaforičko putovanje kroz Stari i Novi zavjet!

Stari zavjet

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga

i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku u Boga.

Sve postade po njoj

i bez nje ne postade ništa.

Svemu što postade

u njoj bijaše život

i život bijaše ljudima svjetlo;

i svjetlo u tami svijetli

i tama ga ne obuze.“

Na samom početku gledamo lika Javiera Bardema kako hoda u potpuno spaljenoj kući i dolazi do police na koju postavlja kristal koji zatim cijelu kuću transformira u onakvu kakva je bila prije požara. U krevetu se formira lik žene, Jennifer Lawrence, koja, kao da se upravo probudila iz sna, ustaje iz kreveta i traži svoga muža koji nije u krevetu kraj nje. Malo kasnije, nakon njihova „prvog“ susreta, saznajemo da je on pisac koji pokušava pronaći inspiraciju za novo djelo, ali svaki se dan muči i ništa mu ne pada na pamet. Jennifer Lawrence gleda u njegove prazne papire i osjeća se zapostavljenom što provodi dane više pred praznim papirom nego s njom. Zatim, kucanje na prednjim vratima. Tko bi to mogao biti?

Na vratima se pojavljuje čovjeka (tumači ga Ed Harris, a nijednom od likova nije dano ime). On je liječnik koji je mislio da je njihova kuća pansion i da će moći unajmiti sobu, ili tako bar kaže. Čovjek želi zapaliti cigaretu, ali Jennifer mu govori kako u ovoj kući nije dozvoljeno pušenje. Čovjek i pisac brzo se sprijatelje, skupa popiju piće i pisac ga odvede u svoju radnu sobu u kojoj saznajemo da je čovjek veliki obožavatelj njegove prve knjige. Čovjek zatim primjećuje kristal na polici i pita pisca odakle mu. Pisac odmah uzima kristal u ruke prije nego što je to mogao čovjek učiniti i kaže da je kristal poklon, na što čovjek pogleda prema Jennifer Lawrence i pita ju je li njen poklon. Nakon nekoliko sekundi neugodnih pogleda između pisca i Jennifer, ona kaže da nije. Pisac kaže kako je dok je bio mlad, izgubio sve u požaru i nije ni znao da će moći ponovno stvari sve dok nije pronašao taj kristal u pepelu. Čovjek pokuša dodirnuti kristal, ali pisac ga privuče k sebi i odnese natrag na postolje na polici. Jennifer odlazi na spavanje, a čovjek i pisac ostaju budni. Usred noći Jennifer se probudi i ode do kupaonice iz koje se čuju zvukovi kašljanja i povraćanja. Otvori vrata i ugleda svog muža kako drži čovjeka iznad zahoda dok on povraća. Na čovjekovima leđima vidljiva je rana s desne bočne strane prsa i pisac ju brzo prekrije. Jennifer, po povratku u svoju sobu, naiđe na čovjekov upaljač i baci ga iza police misleći da je uzrok kašlju i povraćanju njegovo pušenje.

Recimo da je ovo kraj prvog poglavlja. Iz ovoga se puno toga može saznati i najveći trag upravo je ta rana na čovjekovu boku.

Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

Dakle, lik koji tumači Ed Harris je Adam. Prvi čovjek na Zemlji. Još jedan manji trag je taj što je on prvi lik koji se pojavio u kući. O kući sada možemo govoriti kao o Zemlji. Za pisca sada znamo da je Bog. Napisao je jedno veliko djelo koje Adam obožava, Stari zavjet, i traži inspiraciju za novo djelo, Novi zavjet. U svojoj radnoj sobi ima kristal koji nikome ne dopušta dirati i pronašao ga je u pepelu. Kristal je očito zabranjeno voće iz Rajskog vrta, stoga o njegovoj radnoj sobi možemo govoriti kao o Edenu, a to što je kristal pronađen u pepelu znači da je „iz pepela“ stvorio svijet pa možemo očekivati da će se u pepeo, kad-tad, sve i vratiti. Dovoljno razumljivo? Odlično! Nastavljamo.

Sljedeće jutro Jennifer je znatiželjna je li Adamu bolje, ali On i on ponašaju se kao da se ništa od toga nije dogodilo. Odjednom začuje se još jedno kucanje na vratima! Tko je sad?! U film ulazi Michelle Pfeiffer. Budući da se pojavljuje točno nakon što je Adam zadobio svoju ranu na prsima, lako je za zaključiti da je ona Eva, a da stvar bude još lakša, njih se dvoje ljube i on kaže da mu je ona žena. U razgovoru za stolom saznajemo da Adam i Eva imaju djecu. Vjerojatno ste već pogodili, ali za svaki slučaj, da, imaju dva sina. Eva pita Njega i Jennifer imaju li djecu na što On odgovori da nemaju, ali da bi ih željeli imati. Jennifer Njemu uputi vrlo čudan pogled, kao da je rekao nešto za što ona ne zna. Nakon što Adam i Eva odu iz kadra, Jennifer se „ljuti“ na Njega što je pozvao ljude u kuću bez da je nju išta pitao. On odlazi raditi na svojoj knjizi, a Eva i Jennifer razgovaraju malo o kući. Jennifer renovira cijelu kuću samostalno i Eva joj se čudi kako je uspjela toliko puno posla sama obaviti. Eva želi da joj se pokaže oko kuće i prvo što joj zapne za oko jest upravo Njegova radna soba te potrči u sobu kako bi barem vidjela kako izgleda. Na sreću, Jennifer ju uspije spriječiti, a Adam i On odlaze u šetnju. Nešto vremena prođe i Jennifer pronađe u Adamovoj torbi sliku svog muža, a zatim ulovi Evu kako se divi kristalu u Njegovoj radnoj sobi. Adam i On vrate se iz šetnje, a Adam je opet sav u rasulu. Kašlje i jako mu je loše. Eva ga odvede u sobu. On priznaje Jennifer da zna zašto je zapravo Adam došao do njihove kuće. Adam umire i „htio je vidjeti Njega prije nego što umre“. Odjednom zvuk loma! Nešto se razbilo! On i Jennifer odmah dotrče do Njegove radne sobe i ugledaju razbijen kristal na podu. On ih potjera iz sobe. Jennifer odlazi do njihove sobe i ugleda ih kako strastveno vode ljubav. Odlazi natrag do svoga muža koji je užasno ljut te razbije kvaku na vratima svoje radne sobe i nabija daske na vrata kako više nitko ne bi mogao ući unutra. Jennifer kaže da će ih izbaciti u potpunosti iz kuće, a on joj kaže kako nemaju kamo drugamo ići. Kraj drugog poglavlja, recimo.

Sad je već sve lako objašnjivo i shvatljivo.

Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

Eva je toliko fascinirana Njegovim kristalom da ga stalno želi gledati, a kad joj konačno dođe u ruke, razbije ga. Nakon razbijanja vidimo ih kako vode strastvenu ljubav, ali ne iz potrebe rađanja djece, dakle počinili su prvi pravi grijeh nakon onog izvornog, neposlušnost prema Bogu i uzimanje zabranjenog voća.

Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

Pisac, Bog, jako je ljut te ih protjera zbog loma kristala i oni odlaze u svoju sobu koja je, ako se gleda plan kuće, istočno od njegove radne sobe (uzmemo li da je njegova soba točno na sjeveru). Zabarikadirao je sobu daskama i maknuo kvaku kako više nitko ne bi mogao doći do „stabla života“, tj. kristala koji je u početku stvorio kuću, odnosno Zemlju. Jennifer ih želi istjerati iz kuće, „obrisati s lica Zemlje“, a Bog ih želi ostaviti na Zemlji, ali da ne ulaze u njegovu radnu sobu, Rajski vrt.

Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina (…). Poslije rodi Abela, brata Kajinova.

Adam i Eva rekli su kako imaju djecu, dva sina. Očito je da su oni Kajin i Abel. Krenimo na „treće poglavlje“.

Kao što smo mogli i pretpostaviti, sad je red na braći da se pojave u kući. Prvo dođe jedan brat koji traži svoju majku i govori joj kako je njegov brat pronašao očevu oporuku, a ubrzo nakon toga dolazi i drugi brat koji traži svog oca u vezi s oporukom. Dva se brata potuku i jedan drugoga smrtno ozlijedi, ali još nije u potpunosti mrtav pa ga Adam, Eva i On odvedu izvan kuće u bolnicu. Za to vrijeme Kajin nestane. Jennifer ostane sama kod kuće i počisti nered koji su braća stvorila, pritom pronalazi točno na mjestu gdje je Abel pao krvavu rupu koja se čini organičnom, kao da je i kuća ranjena. Kad padne mrak, ima kratak susret s Kajinom koji se čudi kako su je ostavili samu doma i ponovno nestaje, a odmah nakon toga kući se vratio On koji govori kako je Abel umro držeći njegovu ruku. Nakon što legnu spavati, u kuću im počnu dolaziti ljudi odjeveni u crno. On i Jennifer odlaze dolje i saznajemo da su se organizirale karmine za Abela. On održi zdravicu Abelu i govori kako, iako je Abel mrtav i čini se kao da je u potpunoj tami gdje nema ničega, postoji tihi glas koji se i dalje čuje kao njegov. U tom trenutku svi počnu plakati i On kaže kako je taj plač zvuk života, zvuk ljudskosti, zvuk njihova sina, njegova ljubav prema njima. Sve više i više ljudi počne ulaziti u kuću, a Jennifer se osjeća jako neugodno sa svim tim ljudima u svome domu. Odlazi gore u svoju sobu gdje ulovi dvoje ljudi na svom krevetu kako se ljube. Potjera ih van i komentira kako ne poštuju privatnost. Po silasku s kata kuće primjećuje novoobojene zidove i vidi „goste“ kako boje. Govori im kako to nije uopće potrebno i neka prestanu, ali oni ne prestaju. U kuhinji nalazi par koji sjedi sudoperu i ona im govori kako ne smiju to raditi jer još nije u potpunosti pričvršćen za zid i mogao bi se uništiti ako oni na njemu sjede. Oni siđu, ali čim im ona okrene leđa, oni odmah ponovno sjednu na njega. Ona ih ponovno upozori, ali više ne silaze. Da stvar bude gora, oni počnu namjerno skakati po njemu kako bi dokazali kako se ništa neće dogoditi i nekoliko sekundi nakon toga sudoper puca i pada sa zida dok cijevi u zidovima također pucaju i svugdje počne prskati voda. Jennifer se počinje derati kako ju ljudi ne slušaju i sve ih tjera van iz svoje kuće. Jennifer i On svađaju se oko toga kako ona radi sav posao u kući, a On samo piše i zaboravlja na nju. On ju uvjerava kako sve ovo radi radi ljudi i zbog toga što su upravo izgubili sina, a ona mu na to odgovara s ljutnjom kako On ništa ne radi zbog njih već samo zbog sebe jer cijeli se svijet vrti oko njega. Zatim dodaje komentar kako On govori da žele djecu, a ništa u vezi s tim ne radi. To ga jako iznervira i on ju počne nasilno ljubiti i dirati te ju odvede u krevet. Sljedeće jutro Jennifer se probudi i osjeća da je trudna. On je toliko sretan da automatski dobije inspiraciju za novu knjigu i odlazi ju pisati. Kraj trećeg poglavlja i Starog zavjeta.

I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. (…) Jahve nastavi: »Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! (…)«

Kajin je ubio Abela i Jahve mu govori kako je zemlja „rastvorila usta“, to je vjerojatno ta krvava rupa što ju je Jennifer pronašla na mjestu gdje je Abel umro, ali moglo bi biti nešto sasvim drugo.

U Knjizi postanka nakon priče o Kajinu i Abelu dolaze dva poglavlja koja govore o Kajinu i Adamovu potomstvu. Nakon što se u filmu dogodi priča o Kajinu i Abelu, sve više i više ljudi počne ulaziti u kuću. Jennifer je frustrirana zbog svih ljudi što ulaze bez pitanja i narušavaju njenu privatnost, a kulminacija toga je kad ono dvoje strga sudoper i počne curiti voda svugdje, a kada On otvori vrata, vani također pada kiša.

Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. (…) Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. (…) „Ja ću, evo, pustiti potop – vode na zemlju – da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.“

Ovo je sad vjerojatno pogrešna interpretacija, ali ne mogu si pomoći a da ne napravim poveznicu između velikog potopa i događaja u filmu. Nakon što krene curiti voda iz cijevi, a vani počne padati kiša, svi se ljude razbježe i nestanu. Jedini u kući opet su On i Jennifer. Moguće je da je sve ljude potop potjerao iz kuće, odnosno sa Zemlje.

Ovdje sam također počeo shvaćati što je točno lik Jennifer Lawrence. Prva pretpostavka bila mi je da je ona Lucifer. Anđeo kojeg je Bog napustio i ona se ljuti na ljudski rod i želi ga obrisati s lica Zemlje. Međutim, ta moja teorija bila je odbačena nekoliko minuta nakon što sam ju začeo zbog toga što je Jennifer zatrudnjela. Budući da ju je oplodio Bog, vjerojatno je Marija. Ali, opet, Marija je bila ljudsko biće koje nije u izravnoj vezi s Bogom sve dok joj Gabrijel nije prenio poruku da će nositi sina Božjeg. Međutim, zašto bi ona trebala biti samo jedan lik, samo jedna metafora? Tu je začeta moja nova teorija! Ona je „Majka Priroda“!

Odjednom mi je sve imalo još više smisla. Bog neprestano poziva ljude u kuću ne pitajući svoju ženu, Prirodu. Ljudi prave štetu u njenoj kući. Puše, narušavaju joj privatnost, ne slušaju je i na njoj vrše promjene. Na samom početku filma, što nisam spomenuo, vidimo Prirodu kako zid boja svijetlo-narančastom bojom, a na karminama ljudi joj počnu bojati zidove bijelom bojom. Adam puši i govori mu kako se u ovoj kući ne puši, zagađenje zraka. Ljudi se samo pojavljuju na njezinu terenu, a da ih ona nije pozvala.

Također, sad je i početak filma smisleniji. Bog uzima kristal i stvara sve ni iz čega. Priroda se stvori u njegovu krevetu, ali njemu nije dosta samo da ga Priroda voli. Zbog toga stvara ljude, iz svoje sebičnosti. Kao što mu je Priroda rekla, on ništa ne radi za ono što je stvorio, već sve radi radi sebe, kako bi se on osjećao bolje. Kasnije ću ovo objasniti jer postaje još jasnije.

I za kraj Starog zavjeta, Majka Priroda sad je trudna i, kako je ipak Božja žena, njen sin je Isus. Vjerojatno.

Novi zavjet

Priroda pronalazi Boga kako stoji na ulaznim vratima i drži papir u svojoj ruci. On kaže da je završio djelo i preda joj ga da ga pročita. Ona sjedne na stepenicu i pročita djelo. Ne vidimo ništa što je napisano, niti nam je čitano, ali ono što vidimo jest potpuno spaljena kuću i Bog kako se drži za ruke s Prirodom. Zatim slijedi pogled na to iz ptičje perspektive u kojoj gledamo kako cijeli taj spaljeni prostor dobiva boju i život. Priroda kaže Bogu kako je djelo predivno. Boga zatim nazove njegova izdavačica koja je, nekim čudom, već pročitala djelo i govori kako je izvrsno. Sad slijedi „time jump“ od nekoliko mjeseci, što možemo zaključiti po tome što Priroda već ima velik trbuh. Priroda priprema svečanu, romantičnu večeru za sebe i Boga kako bi proslavili uspjeh njegova djela, a ujedno i skoro rođenje njihova prvog djeteta. Međutim, nema šanse da će sve proći savršeno. U posjet Bogu najednom dođe hrpa novinara i obožavatelja. Priroda se čudi zašto su došli ovamo, a Bog joj govori kako su došli samo kako bi njega vidjeli. Prošla je tek minuta, a još se više ljudi okupilo ispred njihove kuće! Bog želi pokazati svoju ženu novinarima i usput joj govori kako se čudi što svatko razumije njegovo djelo, ali ga svatko i shvaća na vlastiti način. Priroda ne želi poći s njime k novinarima i žali se kako mu nije dovoljna samo ona i činjenica da će uskoro imati dijete. U kući Priroda pronalazi ljude koji su se raskomotili i ponašaju se kao u vlastitoj kući. Jedan par se čak fotografirao s onom krvavom rupom u podu! Priroda pokuša spriječiti čovjeka koji želi odspavati na njihovu podu govoreći kako ovo nije njegova kuća, ali on joj govori kako je „pjesnik rekao da je ovo svačija kuća“. Sad je već velika količina ljudi u kući i neki od njih žele da ih Bog dotakne po čelu. Uskoro počinje i razbijanje njihova vlasništva i krađa predmeta. Nedugo nakon toga dolazi policija pa i vojska. Cijeli svijet Prirode urušava se dok Bog uživa u svojoj slavi i tvrdi joj kako su to samo materijalne stvari, da se sve može zamijeniti. Priroda i dalje, sva rastresena, bježi od prostorije do prostorije u kući i naleti na ženu koja pištoljem ubija ljude prekrivenih lica. Otprilike joj u to vrijeme i započinju trudovi. Bog joj pomaže ponovno otvoriti vrata Raja i unutra ona rodi svog sina i svi neredi utihnu. Kraj prvog poglavlja.

U ovom dijelu film prestaje biti toliko suptilan kao što je bio prije, ali i dalje je iznimno zabavno pogađati o čemu je točno riječ. Nakon pisanja Novog zavjeta, Bog postaje jako popularan i svi ga vole. Jedan od meni najdražih citata u filmu upravo je taj gdje se Bog hvali kako ga svi vole i razumiju njegovo djelo, ali svatko ga uzima na drugi način. To je očita poveznica s današnjim vremenom i koliko je ljudi izvrnulo riječi Biblije u svoju korist. Još je jednom prikazana Božja sebičnost i koliko je on više zaokupljen sobom nego Prirodom i ne vidi što joj radi. Bacio je na nju preveliki teret koji ona ne može sama držati, a Bog joj, iako joj neprestano govori kako je uz nju i kako ju voli, ne pomaže.

Ljubavni par što se fotografirao s krvavom rupom u podu mogao bi biti poveznica s bazilikom Svetoga groba u Jeruzalemu. To je, navodno, mjesto gdje je bila Golgota i gdje su razapeli Isusa. U bazilici je rupa u podu točno na mjestu gdje je, navodno, podignut križ pa bi to možda moglo biti to? Ne znam.

*DODATAK* Tijekom pretraživanja Biblije, u Pričama Salomonovim (14:1) pronašao sam ovo: Mudra žena zida kuću svoju, a luda svojim rukama raskopava. -> Ovo me odmah podsjetilo na to da je Priroda cijelu kuću samostalno renovirala, obojila, uredila itd. Moguće je da je povezano, ali ne mogu biti siguran.

Beskućnik koji kaže da mu je pjesnik rekao kako je ovo svačija kuća očito je mislio na Crkvu, odnosno na Zemlju. Svi su pozvani u kuću Božju, na svijet Božji.

Vojska, policija, specijalci itd. uletjeli su im u kuću kako bi spriječili nerede kojesu izazvali „vjernici“. Jedna je žena doslovno vršila pogubljenja, što je sigurno poveznica s ISIS-om i njihovim pogubljivanjima.

U trenutku kad Priroda rodi sina, doslovno se ništa više ne čuje s vanjske strane vrata. Kao da više nikoga nema u kući. Očito je rodila nekoga od velike važnosti.

Bog otvara polako vrata kako bi vidio što se to dogodilo vani i ljudi mu izvana dodaju poklone za dijete i majku. Hrana, odjeća itd. Bog želi svog sina svima pokazati, ali Priroda mu to ne dopušta, ona želi da istjera sve iz kuće jer se boji što bi mogli napraviti djetetu. Priroda pokušava ne zaspati kako joj Bog ne bi oduzeo sina, ali u jednom trenutku ona ipak zaspi, a čim se probudi, uspaniči se i vidi Boga kako drži svoje dijete i svima ga pokazuje. Poslao je svoje dijete ljudima da ga diraju i da ga nose, a Priroda počne trčati za njime kako bi ga dohvatila. Ovo što slijedi najtraumatičniji je dio filma i nešto što nisam mislio da ću ikada vidjeti na filmu. Majka Priroda trči za svojim uplakanim sinom kojeg razuzdana gomila nikako da pusti. Priroda viče, plače, moli gomilu da ga pusti i da joj ga vrate, kad odjednom *krc*! Gomila je djetetu slomila vrat. Kad dođe do kraja gomile, kod oltara, viče na glavnog „svećenika“ i pita ga gdje mu je dijete, a on joj kaže kako nije mrtvo i citira Boga što je on rekao još na Abelovu sprovodu o plaču. Priroda odgurne „svećenika“ i na oltaru ugleda rasporeno i uništeno tijelo svog sina. Počinje stravično vikati i okreće se prema publici koja sad više ne plače, nego jede sitne komade djetetova tijela. Priroda pokušava svima otrgnuti iz ruke komade svoga djeteta, ali oni ju gurnu na pod. Na podu pronalazi komad stakla koji koristi kako bi nasilno ubila nekolicinu ljudi iz publike, a onda ju „svećenik“ primi za ruku i udari kvakom od Rajskih vrata po glavi te ju sruši na pod. Gomila se okupi oko nje, počne ju udarati, gušiti je, skidati joj odjeću, psovati i pljuvati po njoj. Napokon dolazi Bog i spašava Prirodu od gomile. Ljut je na ljude, ali Priroda je više ljuta na Njega. Krivi Boga za smrt svojeg sina i neopisivo je tužna. Bog joj govori kako mu je žao, ali da će ovaj događaj sve promijeniti i kako moraju oprostiti ljudima. Priroda je potpuno zbunjena, ne želi oprostiti ljudima i zove Boga ludim. Priroda bježi u podrum i usput uzima Adamov upaljač. U podrumu se nalazi velika bačva s alkoholom koju otvara i prolije ga po podu. Bog i gomila dolaze do nje i On joj govori kako ju voli. Ona mu odgovori s još jednim srcedrapajućim citatom: „Nisi me nikada volio. Volio si samo to koliko sam ja tebe voljela. Dala sam ti sve, a ti si to sve dao drugima.“ Ispusti upaljen upaljač i cijelu kuću digne u eksploziju. Sljedeće scena događa se tik nakon eksplozije i gledamo Boga, potpuno neoštećena, kako nosi spaljenu Prirodu u svojim rukama. Ona ga upita što je on, na što joj on odgovori: „Ja? Ja sam ja. Ti? Ti si dom.“ Govori joj kako ju neće još dugo boljeti, a ona mu odgovara da ju više boli to što mu njegova ljubav nije bila dovoljna. „Nije tvoja krivnja“, odgovori joj on. „Ništa mi nije dovoljno. Ne bih inače stvarao da jest. Moram. To je moj posao. To sam ja. Sada moram stvoriti sve ponovno.“ Bog joj otvori prsa i izvadi srce koje je sada praktički pepeo. Makne pepeo i otkrije isti onaj kristal što smo vidjeli na početku filma. Odlazi do svoje radne sobe. Stavi kristal na policu i cijela se kuća ponovno pretvori u onakvu kakva je bila na početku. U krevetu se formira lik žene, ali ovaj put to nije Jennifer Lawrence već netko drugi. Kraj.

Pokloni koje dijete i Priroda dobiju očita su poveznica s mudracima koji su Isusu došli na dan rođenja i poklonili mu zlato, smirnu i tamjan.

Bog jako želi pokazati svog Sina ljudima kako bi mu se divili. Međutim, ljudi nisu pretjerano nježni s njim i ubrzo ga ubiju; Isusovo raspeće. Oprosti im, Bože. Ne znaju što rade.

Scena kada ljudi jedu djetetovo tijelo još je jedna jako nesuptilna poveznica s euharistijom i činjenicom da se na misi služi krv i tijelo Kristovo. Vrlo šokantan prikaz i iz perspektive Majke Prirode nevjerojatno suludo (iskreno, suludo je i iz opće perspektive).

Kada ljudi počnu udarati Prirodu i nanositi joj ogromne rane, prvo što mi je palo na pamet bilo je kako mi, ljudi, zapravo uništavamo Zemlju. Gradimo na njoj, kopamo ju, kosimo ju, crpimo resurse iz nje itd. Tako sam ja shvatio tu scenu. Naravno, mogle bi se opet napraviti poveznice s Biblijom i kako se tada postupala s grešnicima, kamenovanje i sve to, ali mislim da je ovo točnija interpretacija ako uzmemo u obzir to da je lik Jennifer Lawrence Zemlja / Majka Priroda.

Bog smatra smrt svog sina tužnim, ali neizbježnim događajem koji će promijeniti svijet. Isus je umro za nas i to sve što s tim ide.

Priroda je, naravno, ljuta na ljude što su joj ubili (i pojeli!) sina pa bježi u podrum i sve spaljuje. Opet se pojavljuje Adamov upaljač sa simbolom Wendehorna koji označava život i smrt. U početku se pojavio s prvim čovjekom (život), a na kraju se pojavio sa spaljivanjem svih na Zemlji (smrt).

Bog nosi Prirodu u rukama i govori joj onu, svima nama poznatu, rečenicu: Ja sam onaj koji jesam. Na malo drugačiji način, svakako, ali to je to. Teško je negirati ovu interpretaciju.

Trenutak kada Priroda kaže Bogu kako mu njezina ljubav nije bila dovoljna, vrlo je snažan trenutak jer saznajemo zašto zapravo Bog stvara, odnosno saznajemo što Aronofsky misli o tome. Bogu nikad ničija ljubav neće biti dovoljno i zato on stvara. Želi stvoriti savršen svijet gdje će ga svi voljeti i svi će voljeti jedni druge. Tko zna koliko je puta već ponovio isti ovaj proces i dobio jednak rezultat. Na početku filma kuća je već spaljena, što nam daje do znanja da sigurno nije prvi put. Bog je jako uporan i vjerojatno nikad neće odustati. Koliko god se to činilo kao dobra kvaliteta, mislim da je uzalud jer nijedan svijet koji stvori neće biti savršen jer ni ljudi sami nisu savršeni.

Zanimljiv film, zar ne?

Posljednje misli

Stigli smo tako do kraja moje interpretacije filma. Očito je da film obožavam i da bih ga preporučio, ali moram napomenuti kako stvarno morate biti u pravom raspoloženju kako biste ga na pravi način prihvatili, a ne automatski odbacili jer nije ono što ste očekivali.

Kao što rekoh, ovo su moje osobne misli o filmu i netko će sigurno vidjeti nešto u njemu što ja nisam, a neki će pak vidjeti isto što i ja. Baš zbog toga obožavam gledati ovakve filmove i radujem se svaki put kad se tako „hrabar“ film pojavi u našim, domaćim, kinima.

To bi bilo to. Nemam nikakve zamjerke filmu, stvarno je unikatan.

Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ja vam ga ne dajem kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši. Ivan 14,27

Komentari