Petra Bojanić, 4. b: Vrijeme promjena

Svaki dan donosi novi početak. Osobno se svakodnevno trudim promijeniti nabolje i unijeti promjene u svoj život. Često razmišljam mogu li svojim životom i koliko utjecati na druge ljude i događanja u svijetu. Iako svaki čovjek čini jednu kariku u lancu koje se naziva društvo i potreban je da svijet učini boljim mjestom, čini mi se da ne možemo promijeniti ništa i ni na što utjecati.

Ovih dana i ja sam kao i mnogi drugi zgrožena i zabrinuta zbog šokantnih vijesti iz Sjeverne Koreje o testiranju nuklearnog naoružanja. Čini se kao da je na pomolu velika svjetska katastrofa i možda novi svjetski rat. Svijet je pred velikom promjenom. To je još jedan kamenčić u mozaiku slike svijeta kakav ja ne želim, ali ne mogu ništa promijeniti. I u našoj zemlji razmirice i razilaženja među ljudima sve su češća. Ne gleda se tko je kakav čovjek, nego koje je vjere, koliko novca ima, po čemu je drugačiji od drugih. Iako sam zbog toga tužna, ni tu ne mogu ništa promijeniti.

Iako su ljudi skloni kritiziranju, oštri su na riječima kada su u svojoj sigurnoj okolini u obitelji i s prijateljima, čini mi se da zapravo bolji svijet većina ne želi. Jer, kad treba djelovati i aktivno provoditi svoje stavove, onda se većina povlači, ljudi žele ostati sigurni i anonimni. Do izražaja dolaze agresivni i negativni ljudi koji svoje stavove nameću drugima. Većina kao da postaju marionete kojima zli ljudi upravljaju. Političare koji bi trebali raditi za opće dobro više zanima vlast i moć nego dobrobit drugih.

Svijet se svakodnevno mijenja. I ja se mijenjam. Ali svakoga dana sve mi se više čini kao da se svijet i ja sve više razilazimo.

Matija Gašpari, 4. b: Vrijeme u kojem živimo

Hm, vrijeme. Vrijeme je zanimljiva pojava. Tako ubojita, tako – zastrašujuća. Vremenom se ne može upravljati, vrijeme upravlja nama. Mijenja nas – fizički, psihički, emocionalno… Tako je moćno. Svako vrijeme donosi svoje, tj. mi donosimo njemu. To su oni neponovljivi trenuci, odluke,       „potezi“ odigrani jednom za svagda… „Takac – makac“, rekli bi šahisti, „nema povratka.“ Malo je dobrih „poteza“ odigrano u našim vremenima, a i ti dobri samo su loše donijeli. Društvo u kojem živimo ne koristi se dobro vremenom, vremenom više danim kao dar. Previše gluposti, premalo pameti, previše mržnje, a premalo ljubavi… Valjda će društvo jednom shvatiti da vrijeme teče, da svi imamo rok trajanja… Valjda će društvo postati društvo, a ne čopor krvoločnih životinja.

Magdalena Dedić, 4. b: Viđenje današnjeg svijeta

Kako opisati današnji svijet?

Postoji toliko izbora, svakim danom širimo spektar mogućnosti, ljudi postaju zbunjeni, neodlučni, ništa im se ne da baš zato što je sve tako jednostavno ponuđeno na lako dostupnom pladnju. Svaki dan sa sobom nosi gomilu odluka: prihvaćanje trendova ili želja za staromodnim  i konzervativnim (možda je to pokušaj da se prikažemo u potpuno novom svjetlu). Svijet je toliko zaluđen željom za potpunom slobodom da čak možemo lako promijeniti spol, a da i ne govorim o nizu odjevnih predmeta koji nam se nudi, novim standardima ljepote koji kradu i ono malo samopouzdanja koje imamo. Glazba protiv grazbe, bogati medijski sadržaji i mnoštvo elektronike koja nam olakšava svakodnevni život; nije nužno sve od navedenog loše, svakim je danom svijet bogatiji nekolicinom pametnih, ali i glupih ideja. U novo doba prenijeli smo također i vjeru koja se još uvijek  nakon tisuća godina postojanja cijeni, ona također čini bitan dio našeg svijeta, ali ponekad je izvor sukoba iako smo do sada trebali naučiti da diskriminacija nije opcija. Ljudima je toliko potrebna ta uzvišena „stepenica više“, osjećaj nadmoći, da ponovno počinjemo bacati bombe, pokazujemo koliko smo maloumni i koliko sporo učimo. Nakon ratova koji su uništili toliko lijepog u svijetu, mi još ne razumijemo da to nije pravi put. Sramotimo se lošim odlukama za koje smo, sigurni smo, uvjerljivo prepametni. Toliko toga u svijetu, a još uvijek ni sami ne znamo što želimo i što dalje.

No, svakako možemo biti zahvalni današnjem svijetu i onome što imamo: ipak pišem ovo u svojoj sobi, slušajući YouTube dok mi dolazi podsjetnik na iPhone kako je vrijeme za trčanje da ostanem u formi i stanem u najnoviju H&M kolekciju. Pa tko sam ja da osuđujem ovaj svijet ako i sama u njemu uživam i trunem?

 

 

 

Komentari