Piše: Zita Tomiša, 2. b

Ovaj Burtonov klasik s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća jedan je od najuspješnijih filmova 1988. godine. Pripada žanru komedije i fantastike, a publiku je oduševio bizarnim, ali odlično osmišljenim i realiziranim svjetonazorom koji nam otkrivaju glavni likovi.

Glavnog spletkara predstavlja Michael Keaton u ulozi duha Bubimira, odnosno originalnim imenom Betelgeuse. Njegov izobličeni izgled odlično ocrtava njegov karakter pa mu je tako pomalo izmasakrirano lice ukrašeno podsmijehom koji otkriva odvratne, žute, groteskne zube. On proždire štakore i muhe, glas mu zvuči kao da sam vrag progovara iz njega, vrlo napasno i zastrašujuće odmjerava svako žensko biće, a službena mu je titula specijalist za egzorcizam – istjerivač živih ljudi.

Njega unajmljuje mladi par Adam i Barbara Maitland (Alec Baldwin i Geena Davis) nakon što poginu u tragičnoj prometnoj nesreći. Nakon smrti Adam i Barbara vraćaju se kući te uživaju u spoznaji da, bez obzira na to što više nisu među živima, mogu normalno i u miru nastaviti živjeti u svojoj kući iz snova, no planove im ubrzo pomute Deetzovi, naporna i neugodna obitelj koja želi kupiti i potpuno preurediti kuću. Tu su Charles i Delia (Jeffrey Jones i Catherine O’Hara), snobovski umjetnički nastojeni supružnici, Delijin dekorater nazalnog glasa i iritantnog karaktera Otho (Glenn Shadix) te njihova suicidalna kći Lydia (Winona Rider). Deetzove par pokuša sam istjerati slijedeći Priručnik za duhove, no ispostavlja se da su prebezazleni za tako napasnu obitelj. U očaju se, ali ne bez doze skepticizma, obraćaju za pomoć Bubimiru, za kojeg se ispostavlja da je veća i gora uš od Deetzovih.

Film odlično podnosi test vremena jer svakoj generaciji može otkriti nešto novo te nas značajno obilježiti uvijek aktualnim, posebnim, pomalo čudnim pogledom na svijet. Među nagradama koje je osvojio Oskar je za najbolju scensku šminku koji je pripao Ve Neill, Steveu LaPorteu i Robertu Shortu.

Komentari