Osjetimo “puls zajednice”, skrbimo jedni za druge

Piše: Bartol Kekez, 2. a

U petak, 13. siječnja, ostvaren je drugi dio humanitarne akcije prikupljanja pomoći za djecu iz Centra za pružanje usluga u zajednici „Svitanje“. Akciju je organizirao profesor Miodrag Maričić, a uspješno je provedena zahvaljujući dobrom odazivu učenika naše škole. Već u 8 ujutro u našoj su školi volonterke Adela Klen, Paula Gostović, Lana Novoselnik i Lucija Đaković s djelatnicima „Svitanja“ razvrstavale i pakirale prikupljenu odjeću i školski pribor. Za djecu su bili predviđeni i pokloni, odnosno ispunjenje njihovih novogodišnjih želja. Kad je sve bilo spremno, volonteri su se s djelatnicima kombijem zaputili djeci i njihovim obiteljima. Posjetili su nekoliko obitelji u Koprivnici i izvan nje, između ostalog i romsko naselje Žlebice, te svaki put ostavili osmijeh na licima oduševljene i zahvalne djece.

Marljivim je radom volontera i djelatnika „Svitanja“ ovim dvjema akcijama uljepšan život djece i njihovih obitelji kojima je trebala pomoć. Svi bismo trebali biti svjesni života oko sebe i pomagati jedni drugima. Bio to komad odjeće, igračka ili samo prijateljstvo, nekome će to puno značiti, a i nama jer takva iskustva trajno ostaju.

Za FRANzine su izjave dali gospodin Milivoj Androlić, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici „Svitanje“, i Adela Klen, učenica 3. c razreda.

Centar Svitanje ustanova je koja je nastala iz Dječjeg doma Svitanje. Pružamo socijalne usluge, među kojima jest poludnevni boravak, gdje svakodnevno dvadesetak djece dolazi ovamo 4 – 5 sati dnevno, a ostatak vremena su sa svojim obiteljima ili u školi. To su uglavnom obitelji obuhvaćene rizikom od oduzimanja djeteta. Naša je misija da pomognemo roditeljima razviti vještine za odgoj djece. Postoji također usluga savjetovanja i pomaganja biološkim obiteljima, socijalna radnica i psihologinja obilaze te obitelji na području Koprivničko-križevačke županije i Ludbrega. Što se tiče podijeljenih stvari, mislim da su obitelji zadovoljne jer su stvari kvalitetne i mogu se nositi. Ovom smo akcijom ostvarili dvije korisne stvari, pomogli smo ljudima kojima je to bilo potrebno te su učenici Gimnazije dodatno senzibilizirani i osjećaju puls zajednice. Nije vrijednost zajednice koliko ona ima tvornica, mjesta za zabavu i izlazak, već je to prvenstveno briga zajednice o ljudima koji ju čine, koliko sami stanovnici osjećaju svog sumještanina i njihova spremnost da pomognu. Kad pomažemo drugima, pomažemo i sebi. Svakim takvim djelom postajemo bolji ljudi, bolje se osjećamo, kao i osoba koja primi pomoć. To i jest svrha života, jedna cirkulacija svih nas, pomaganje, osjećaj pripadnosti, osjećaj zajedništva. (Milivoj Androlić, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici „Svitanje“)

Ovdje sam prikupljala stvari za obitelji kojima je otežana imovinska situacija ili im se dogodila neka nesreća. To su obitelji koje imaju životne probleme s kojima se jedva nose te im zato pomažemo u hrani i odjeći. Prilično smo zadovoljni prikupljenim stvarima zato što su gimnazijalci dobro prihvatili poziv na akciju i pomogli. Profesor Maričić došao je na ideju da se s djecom zbližimo i da im postanemo prijatelji te da im pomognemo ako im bude trebala pomoć u školi. Kad pomažeš nekome, zauzvrat dobiješ osmijeh, najčešće osmijeh koji ti uljepša cijeli život i to je jedno nezaboravno iskustvo. (Adela Klen, 3. c)

 

Bartol Kekez, 2. a