Pratimo bivše uspješne gimnazijalce: “Ma naša gimna je super”

Iz Gimnazije se u stvarni svijet svake godine otisnu učenici koje smo tijekom njihova srednjoškolskog obrazovanja zbog iznimnih postignuća mogli pratiti na stranicama FRANzinea. Zanimalo nas je kako su se snašli na studiju koji su odabrali i kako sada gledaju na slavne gimnazijske dane. Zahvaljujući društvenim mrežama, brzo smo došli do odgovora:)

Dora Bardek, Medicinski fakultet u Zagrebu, sudionica brojnih natjecanja i, po ukupnim rezultatima, najuspješnija koprivnička gimnazijalka na državnoj maturi 2013./2014.

Odabir fakulteta i razlog

Zapravo, ne znam ni ja zašto. Biologija i kemija uvijek su me jako privlačile, a onda se nekako njihova primjena u liječenju i pomaganju ljudima (što medicina zapravo jest) na kraju jednostavno činila logičnim izborom. Iako je farmacija bila prvi izbor nekoliko godina, dan prije zaključavanja lista na Postani student promijenila sam mišljenje. Ne mogu reći da u nekim trenutcima nisam požalila, ali o tom potom. 😀

 Snalaženje na fakultetu

Ok, trebalo mi je dosta vremena da se priviknem na Zagreb i „selidbu“. U početku sam imala probleme sa smještajem, a kad sam to riješila, počeli su „gnjaviti“ na faksu. Sad mi je jako lijepo, priviknula sam se na sve, medicina je prekrasan i jaaaaaaaako zanimljiv studij jednom kad se čovjek navikne na toliko velikih promjena.

Razlike između gimnazije i fakuleta

Ovisi kojeg, što se tiče medicine, jako velike. Ipak, ako sami sebe dobro „odgojite“ u gimnaziji, ni jedan fakultet neće vam predstavljati problem. Radne navike najvažniji su faktor u savladavanju gradiva, koje je na mojem fakultetu vrlo, vrlo kompleksno i ima ga jako, jako puno.

Npr., svaki tjedan imate vježbu iz anatomije, ako imate sreće, čak i dvije. Na svakoj vježbi profesor/docent/asistent ispituje vas gradivo u čijem ste savladavanju uglavnom prepušteni sami sebi. Kad to sve zbrojim, mislim da sam toliko učila u gimnaziji, završila bih ju u dvije, a ne četiri godine.

Novi uspjesi i osvrt na srednjoškolsko obrazovanje

Položila sam kemiju s 5, haha. Nikakvih naročitih uspjeha još nemam, zasad im se samo nadam. JZnanje – jako dobro. Po znanju stečenom u srednjoj školi (a koje vam jako treba kao podloga na fakultetu) možemo se uspoređivati s dičnim zagrebačkim gimnazijama; usuđujem se reći da smo u nekim segmentima čak i bolji (kad smo već spomenuli kemiju, profesorica Moferdin napravila je više nego dobar posao).

Radne navike uglavnom isto. Bez svog planera ne idem nikamo. Dobro planiranje i poštivanje napravljenog plana ključ je uspjeha. Moj fakultet zahtijeva i određenu dozu mazohizma jer se vi jednostavno morate „kazniti“ (ne mislim da se morate fizički kažnjavati, nego, npr., ne izići tu subotu) ako vidite da zaostajete jer ako jednom zapnete, slijedi domino efekt.

U srednjoj je atmosfera što se tiče učenja bila puno opuštenija: ako baš nisi naučio, dalo se prepisati. Toga na medicini uglavnom nema pa je na snazi dobra stara uzdaj se u se i u svoje kljuse. Što se tiče društva, atmosfera je i na faksu odlična.

Pripreme za maturu

Ajoj. Zapravo sad više ne znam ni sama kako sam se pripremala. Matematiku sam započela raditi pod ljetnim praznicima nakon trećeg razreda jer sam zaključila da mi za to treba najviše vremena. Hrvatski sam učila iz Vremeplova, za jezik se nisam spremala jer sam dva tjedna prije mature bila na Državnom natjecanju i za to sam ponovila puno više nego što mi je bilo potrebno za maturu.

Iz engleskog sam imala profesoricu Kekez i nikakve naročite pripreme nisu bile potrebne jer nas je ona jednostavno četiri godine „drilala“ za tu maturu, tako da su se pripreme svele na rješavanje testova proteklih godina.

Što se tiče kemije i biologije, kemiju sam ponovila po bilježnicama, malo manje iz udžbenika i male milijarde skripti koje sam radila tijekom školovanja, a biologiju nisam naročito učila jer mi nije bila ključna za upis na fakultet.

Razredna ekipa

Da, iako bih voljela da više puta imam vremena izići s njima. 95 % ljudi iz mog razreda su na fakultetima „teže kategorije“ pa je dosta teško uskladiti vrijeme da se baš svi nađemo u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Posjet gimnaziji i bivšim profesorima

Dosta profesora srećem u gradu, ali bila sam i u školi, a najesen kad ja još ne budem na faksu, a vi budete u školi, doći ću se malo „podruškati“. J

 

Ivan Orehovec, sadašnji FER-ovac, sudionik najvećeg broja državnih natjecanja, olimpijac i učenik koji je državnu maturu iz Matematike na višoj razini riješio 100 %

Odabir fakulteta i razlog

Upisao sam Fakultet elektrotehnike i računalstva u Zagrebu iz više razloga. Pruža vrhunsko znanje s puno izbornih predmeta i projekata, a bavi se aktualnim stvarima današnjice. Između FER-a i fizike odabrao sam FER jer volim stvari koje naučim odmah i primijeniti. Uz to FER ima najbolju platformu za  računalnu znanost i programiranje u ovom dijelu regije.

Snalaženje na faksu

Za sada se odlično snalazim. Profesori su vrhunski i pristupačni, a gradivo nadasve zanimljivo, pa i učenje lakše pada. Uz obaveze na fakultetu ostaje čak i dovoljno slobodnog vremena.

Razlike između gimnazije i fakulteta

Nezamislivo velike (nabolje). Kao prvo, predavanja su (u praksi) neobavezna tako da napokon možeš rasporediti svoje vrijeme na ono što želiš. Gradivo ide neumoljivo, npr. u par tjedana smo prošli sve gradivo matematike iz srednje škole, nema gubljenja vremena, sve počinje u sekundu. I na kraju, profesor predaje ono što ima reći, a od pojedinca se očekuje da sam doma uči i vježba.

Osvrt na srednjoškolsko obrazovanje

Ma naša gimna je super, pogotovo kad ju uspoređujem s ostalima. Rekao bih čak i top 3 u RH. Mislim da je svatko dobio vrhunsku podlogu za bilo koji fakultet, što i jest cilj gimnazije. Često se može čuti da je bitno s kakvim si radnim navikama došao iz srednje škole. Međutim, nije škola zadužena za izgradnju radnih navika već pojedinac (najbolji je primjer Karlo Šerbetar). Atmosfera. To je ono najbolje u srednjoj. Upoznao sam puno inteligentnih, marljivih I zabavnih ljudi kraj kojih je atmosfera motivirajuća, ali ništa se ne može usporediti s bivšim razredom jer smo ipak živjeli skupa 4 godine.  Jedino što mi je sada žao je što nisam više učio ono što me zanima.

Pripreme za maturu

Pripreme za maturu počinju od prvog dana srednje škole jer sve što se može pojaviti na maturi profesori spomenu na satu. I mislim da ako je netko barem slušao na satu nema nikakvih problema s maturom. Naravno, prije same mature treba nešto pogledati. Hrvatski sam učio par sati (imao sam profesoricu Tadić), a matematiku i fiziku timski smo radili prolazeći kroz prijašnje mature. I to je jedini savjet za pripremu: nemojte suhoparno prolaziti gradivo iz matematike i fizike, nego riješite što je više moguće prijašnjih matura s bilo kojeg roka jer se tipovi zadataka (pogotovo iz matematike) ponavljaju. I rješavajte zadatke koje ne znate riješiti jer se na njima uči. Zato je super rješavanje u timu, svatko može naučiti i biti naučen.

Razredna ekipa

Nažalost, za sada na bazi ako se sretnemo, ali nadam se da ćemo se skupiti kad završe ispiti.

Veze s GFG-om i bivšim profesorima

Bio sam već  nekoliko puta, a neke posjete profesorima još dugujem jer obično putujem u Zagreb u ponedjeljak ujutro, a vraćam se u petak navečer. Još uvijek imam prijatelje u gimni i drago mi je kad pokrenu/osvoje bilo što. Ove godine pozvao me profesor Car da mu pomognem s pripremama za natjecanje iz logike i rado sam se odazvao.

David Prelogović, zagrebački Prirodoslovno-matematički fakultet, bio je učenik koji je četiri puta proglašen učenikom generacije, sudjelovao je na brojim natjecanjima (i međunarodnoga karaktera) te je primio brojna priznanja, među kojima i Oskar zanja

Snalaženje na fakultetu i novi uspjesi

Ovisi u čemu točno. U zgradi: sasvim solidno. Na predavanjima: ide. U mojoj glavi: načelno sam zadovoljan, no može to i puno bolje.  Svaki dan kad shvatim da sam u nečemu bolji nego što sam bio prije, postižem najveći uspjeh.

Pogled na srednjoškolsko obrazovanje

Jako mi je drago za ovo pitanje i pokušat ću dati što precizniji odgovor. Prvo što želim reći jest da sam sretan i zahvalan što sam pohađao GFG i to ne govorim zato što je ovo za FRANzine, nego je stvarno tako. Jer, kada sam čuo priče od svojih kolega, kakve su oni uvjete imali, nisam mogao vjerovati. Dakako da je moglo biti bolje, no moglo je biti i puno gore. I to nam nije utjeha da je sve u redu, već poticaj da bude i puno bolje jer može biti.
Što se tiče usporedbe znanja koje stekneš na faksu i u gimnaziji, osnovna razlika koju sam ja osjetio neočekivan je raspon stvari koje najednom možeš raditi i kojima se možeš posvetiti. Otvore ti se vrata u svim smjerovima i granice ne postoje. A bez obzira na to u kojem se smjeru uputiš, izgrađuješ vještine koje su ti potrebne za faks. To je lijepo iskustvo za koje mi je žao da ga nisam doživio prije, a moguće je.

I još samo komentar i poticaj za druge na ono za što najviše žalim u svom gimnazijskom školovanju (učenje za ocjene): ni jedno znanje koje imate kao rezultat nečije “prisile” testom, ispitivanjem ili nečim trećim ne smatrajte svojim. Budite zahvalni što vas je profesor uspio natjerati da naučite ono što vas nije pretjerano zanimalo, to će vas kasnije često spasiti, no ono je više njegovo nego vaše. Tek kada ti sam uložiš svoje slobodno vrijeme, svoj entuzijazam i misli u ono što želiš znati, onda je to tvoje znanje. Nemojte se bojati postavljati  pitanja i dosađivati profesorima, to je moj savjet i ono što sam trebao raditi više.

Kad je riječ o radnim navikama, nakon što upišete faks, bolje je da ih imate. Inače ćete provesti nekoliko teških mjeseci prilagodbe. Zbog unaprijed poznatih rasporeda ispita, kolokvija i usmenih, faks je savršeno mjesto za (p)ostati kampanjac, i jedino na kojem to stvarno ne želite biti.

Pripreme za maturu

Za maturu nas se skupilo nekoliko i zajedno smo rješavali zadatke i prolazili kroz gradivo. Ne znam koliko je to dobro ili ne jer ne mogu usporediti s drugačijim pristupom. Ovo mi se činilo OK.

Održavanje veze s razrednom ekipom

Volio bih da je moguće više, no svi su u svojim obavezama, na različitim fakultetima i često je težak zadatak naći se uopće s nekim.

Posjet bivškoj školi i profesorima

Prilike u kojima je to moguće stvarno su rijetke. No, bez obzira na to, siguran sam da svi moji profesori znaju da ih se često sjetim, pogotovo kad mi na faksu dobro dođe ona neka “glupost” za koju sam mislio da mi nikad više u životu neće trebati.

Prilog pripremile: Edita Jurenec, Karla Medenjak i Nikolina Mesić

 

Komentari

komentara