U ovom broju predstavljamo vam Tenu Petiku, igračicu mlađih uzrasta RK „Podravke“, uspješnu učenicu opće gimnazije i kći velike Snježane Petike

Opiši svoje prve rukometne korake.

Počela sam trenirati već s osam godina, i to zbog mame koja je, osim što je bivša rukometašica, ujedno i trenerica u klubu.

Iziskuje li bavljenje rukometom puno vremena i odricanja?

Naravno, kao i svako bavljenje sportom. Rukomet je težak i prljav sport u kojem moraš biti maksimalno spreman za napore i kontakte, a da bi bio uspješan u tome, moraš puno i teško trenirati.

Na kojoj poziciji igraš?

Igram na poziciji lijevog vanjskog.

Odaberi neki događaj/natjecanje koji/koje ćeš pamtiti!

Svako osvajanje državnog prvenstva s ’98. (pet puta) i s 2000. godištem (dvaput) za mene je bio poseban doživljaj.

Igraš i za kadetsku reprezentaciju. Kakav je osjećaj braniti boje nacionalnog dresa? Jeste li nastupale na natjecanjima izvan Hrvatske?

Igram za mlađu kadetsku reprezentaciju. Kao svakom sportašu, i meni je izuzetna čast nastupati za svoju zemlju. Tek smo se okupile, a sljedeće godine očekuje nas Europsko prvenstvo.

Kako započinje i završava jedan tvoj radni dan?

Ustajem u pola 7, idem u školu, nakon škole učim koliko stignem, a svaki dan u večernjim satima imam trening. Vikend je rezerviran za utakmice.

Učiš li puno? Koliko ti treniranje otežava izvršavanje školskih obaveza?

Ne treba mi puno da usvojim neko gradivo, naviknuta sam na izostanke i bavljenje sportom ne otežava mi izvršavanje školskih obaveza.

Osim kod kuće, svoju majku slušaš i na terenu. Je li to za tebe prednost ili nedostatak?

Sve ima svojih prednosti i nedostataka. Mislim da ona najbolje zna što je dobro za mene, ali loša strana je ta što provodimo i previše vremena zajedno.

Tko je tvoj najveći uzor?

Ne bih rekla da imam neki poseban uzor, veoma cijenim Andreu Penezić i Eduardu Amorim u ženskom rukometu i Mikkela Hansena u muškom rukometu. Uvijek mi je zadovoljstvo gledati kako igraju i učiti od njih.

I ono najvažnije pitanje na kraju, planiraš li se rukometom baviti profesionalno nakon završetka gimnazije?

Definitivno mi je najveća želja po završetku gimnazijskog obrazovanja nastaviti profesionalno se baviti rukometom, naravno, uz nastavak školovanja. Ako me zaobiđu neke veće ozljede, nadam se da ću to i ostvariti.

 

Nikolina Mesić, 3. c

 

Komentari